Sign in to follow this  
erogrom

žuti barak i druge rijetke pasmine

Recommended Posts

društvo već sam postavio temu o žutom baraku na uslovno priznate i nepriznate rase, pa ako nešto znate o ovim psima pišite. ako znate za neku pasminu goniča( ili soj koji pripada nekoj pasmini, ali "iskače" iz standarda pišite. samo malo ozbiljnosti, nemojte svakog mješanca odmah proglašavat za neku novu pasminu.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Osnovna boja može biti pšenično-žuta, crvenkasto-žuta, zemljasto-siva ili crnkasta. Bjeline se često nalaze na glavi (zvjezdica ili plamičak na glavi), ispod vrata, ispod grla, na i ispod prsa, donjim dijelovima nogu i na vrhu repa. Moguće su kombinacije dvije ili tri boje. Sve druge boje ili kombinacije boja su eliminirajući faktor

prepis iz zvaničnog standarda

Tipski uzgoj baraka

Četvrtak, 09 Travanj 2009 06:29 Vođa uzgoja KK Barak Redžo Haskić kinološki sudija

Kada analiziramo standard baraka i podsjetimo se što u populaciji pasmine kada je u pitanju određeni tip u boji,susrećemo vidjećemo opis pasmine u više tipova boje.Nekada revidirani standarad(nije oficijelni)ali i opredjeljenje uzgajivača i ljubitelja pasmine u ponudi i potražnji preferiranog tipa u dvije boje to jest osnovnoj(boja suhog lišča) u svim nijansama (od žute do žuto smeđe)i druge boje uglavnom na gornjim dijelovima trupa :pepeljaste u nijansama od pepeljasto sive do tamno sive(boje divlje svinje)....

Kada analiziramo standard baraka i podsjetimo se što u populaciji pasmine kada je u pitanju određeni tip u boji,susrećemo vidjećemo opis pasmine u više tipova boje.Nekada revidirani standarad(nije oficijelni)ali i opredjeljenje uzgajivača i ljubitelja pasmine u ponudi i potražnji preferiranog tipa u dvije boje to jest osnovnoj(boja suhog lišča) u svim nijansama (od žute do žuto smeđe)i druge boje uglavnom na gornjim dijelovima trupa :pepeljaste u nijansama od pepeljasto sive do tamno sive(boje divlje svinje).

Oficijelni publikovani standarad podrazumijeva i druge tipove boje dlake baraka:od žute do crvene boje dlake,zemljano prljave(kombinacija žutopepeljaste)kao i prisustvo bjelina na glavi,ispod vrata,repu,nogama(dvobojni ili trobojni).Naravno u kinološkoj javnosti su određeni tipovi boje različito cijenjeni i prihvačani ali su evedentne razlike i u ukusima i u prihvatanju i shvatanju drugih tipova za koje se u kinološkoj populaciji(naročito manje edukovanoj) u poznavanju pasmine smatra da se radi o tipu koji je «nerasan» za što naravno nema nikakve osnove i uglavnom se radi o proizvoljnim i neodgovornim stavovima.

Uzgajivačima je poznato (ili večini njih)da u istom leglu mogu dobiti tipski različite štence i da procesom starenja i odrastanja ti tipovi se vizuelno jasnije razlikuju dominacijom određenih gena za boju dlake.Takvu različitu štenad(tipski)u daljnjem uzgoju u reprodukciji (naravno uz uzgojnu dozvolu i ako se radi o psima bez anatomskih mana)pripuštati parenju sa partnerom istog tipa. Što praktično znaći:pariti mužjaka i ženku žute boje dlake ,tobojne sa trobojnim i tako dalje.Na ovakav način održat će se svi tipovi u izvornom obliku.Naravno kod izbora partnera za reprodokciju treba preferirati barake sa tvrdom dlako dobrog rasporeda dlake na svim dijelovima tijela i sa prisustvom poddlake.

Mada ostaje relevantna mogučnost preferiranja kod prihvatanja od populacije ljubitelja pasmine tipa baraka sa pepeljastosivom(zeljastom) dlakom na gornjim dijelovima tijela to ne treba da obeshrabri uzgajivače koji imaju i druge tipove pasa(ali jasno tipski izražene)da su im takvi baraci «uzgojni višak».U populaciji ljubitelja pasmine uvijek ima potencijalnih konzumenata lovačkih usluga i baraka u drugačijem tipu samo treba imati dobar tip i barake dobre konstitucije kao i dobre radne osobine.

Uobičajena pitanja «jesu li zeleni baraci» su samo posljedica neobavještenosti i nepoznavanja genetske osobenosti pasmine.

Baraci u drugom tipu boje genetski nisu ništa manje vrijedni od preferiranog tipa kod večine ljubitelja pasmine što samo po sebi i ne mora biti lično opredjeljenje za taj tip i često je posljedica utjecaja kinološki ne edukovane lovačke populacije.

Dakle uzgoj baraka treba bazirati na odvojenim tipovima i sve tipove njegovati i zastupati s ciljem očuvanja baraka u izvornom obliku

prepis iz stranice KK Barak iz Viteza

Share this post


Link to post
Share on other sites

o ovom pitanju sam razgovarao sa više priznatih odgajivača baraka iz BiH.Bili su uglavnom jedinstveni u objašnjenju zbog čega žuta boja nije omiljena-postoje na ime psi dobijeni ukrštanjem posavaca i istarskog oštrodlakog goniča koji od jednog roditelja dobiju žutu boju a drugog oštru,tvrdu dlaku,a beline su dozvoljene do 1/3 površine ukoliko su karakterističnog rasporeda po njušci,vratu,donjim delovima nogu i repu.Daljim parenjem sa čistim barakom ovih jedinki mogu se dobiti primerci identični baraku ali i nešto što je daleko od svakog standarda.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ok ovo sve stoji. ali austrijski kinolog laska- koji je krajem 19.st opisao oko 1000 goniča je opisao i žutog baraka(bez bjelina). ovu boju je opisao kao standardnu(normalnu )boju, naravno uz zelenu i boju divlje svinje kao boje baraka. stoji to da su neki psi ukrižani s posavcem. ako neko želi uzgajat te pse posavac-barak, ok ali mora znat da nisu čistokrvni. ali ja govorim o čistokrvnim žutim baracima koji su nepravedno zanemareni. većina lovaca s kojima sam pričao smatra da je ova odluka o izbacivanju žutih pasa nepotrebno smanjila genetski fond. na svu sreću u zadnje vrime je primjećena tendencija vraćanja ovih žutih pasa. uz to sam čuo, kao što sam rekao da postoji razmišljanje kinologa (hrvatskih) ako se ovi psi nevrate kao što zaslužuju u ravnopravan odnos s zelenim da bi mogla krenut standardizacija ka samostalnoj pasmini.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ne bih da idem off topic,ali našao sam vrlo sličnu i zanimljivu temu o bugarskom baraku,oštrodlakom goniču,nisam siguran koliko se radi o stvarno standardizovanoj rasi ili je reč o ukrštanju raznih oštrodlakih i ravnodlakih goniča Bugarske i balkana uopšte.Pogledati:http://www.barak.hit.bg/

Share this post


Link to post
Share on other sites

neke fotografije skinute sa njihove zvanične klupske stranice:

272g.jpg

boja goniča koja se ne sreće često,starije goničlije kažu da se javlja pri ukrštanju posavca i balkanca

297r.jpg

bugarski barak u radu-boja vrlo slična(ista)željenom tipu boje kod bosanskog baraka

Share this post


Link to post
Share on other sites

pasmina slična baraku(ovaj bugarski). ali s obzirom na to da balkan mnogi kinolozi smatraju za "izvor" europskih goniča, čudim se da nema i više ovakih srodnih pasmina. čitava priča se svodi na ovo. psi za koje se zna da su križanci-pa taman oni vukli izgledom na čistokrvne pse, moraju bit pod ogledalom. ok ako se zna da su dobri u radu razmnožavajte ih, ali ne zaboravit da su mješanci i pazit da neunište ove čistokrvne. ali psi koji su čistokrvni, nastali parenjem roditelj pravilne boje (čistokrvnim), stvarno nevidim razlog što su izbačeni. žuti barak, žuti balkanac(srpski gonič), ako je njihova jedina mana boja, a u svemu su ko "normalni" onda je izbacivanje bilo nepotrebno. ok znam kako su nastajale pasmine (ovih goniča), pronađeni su psi koji su sličili jedni drugima i vršena je selekcija. e sad da je npr. žut boja bila rijetka- da je pronađena u nekoliko pasa, izbacivanje bi imalo smisla. ali stvar je u tome da ta boja uopće nije bila tako rijetka. ok bilo je više ovih zelenih, ali je gledano u postocima bilo i prilično žutih. i tu je se došlo do slučaja da su upareni psi, u leglu dobijeno 6 zelenih, 1 žuto. i ovo žuto izbačeno. i tako generacijama. na svu sreću žuti još isplivaju.

Share this post


Link to post
Share on other sites

POVIJESNI ZAPISI I SPOMINJANJA POSAVSKOG GONIČA OŠTRE DLAKE

http://i257.photobucket.com/albums/hh23 ... 1724-1.jpg

Zapise o postojanju lovačkih pasa na Balkanu nalazimo vrlo rano. Xenofont (430.-354.g. prije Krista) u svojoj knjizi „De Venatione“ (oko 400.g. prije Krista) opisuje dvije pasmine goniča i to:

• Kastorove goniče (Canis Castorius) i

• „Lisičare“ (Canis Vulpinus).

Prvi tip goniča Xenofont opisuje kao pse koji love na njuh, a uši su im preklopljene (vjerovatno je riječ o brakoidnom tipu goniča - op.a.), dok „lisičare“ smatra da su križanci između Kastorovog goniča i lisica, a opisuje ih kao pse izdužene gubice sa zašiljenim ušima.

Autor nadalje navodi da ove dvije pasmine po boji ne smiju biti jednobojne (crveni, crni ili bijeli), jer to nije znak „plemenitosti“, već da im boja mora biti crvena sa bijelim oznakama ili bijela sa crvenim oznakama (to su boje koje su tipične kod današnjeg posavskog goniča – op. Špoljarić).

http://i257.photobucket.com/albums/hh23 ... /PG-OD.jpg

Flavius Arrianus, rimski guverner (175.-95.g. prije Krista) iz Nikodemije u Maloj Aziji u svom djelu „Kynegetikon“ piše o lovačkim psima svog vremena i ukazuje na činjenicu da su oni potomci lovačkih pasa klasične Grčke, te nadopunjuje Xenofontovo djelo, jer navodi postojanje i „keltskih goniča“ za koje kaže da se odlikuju spretnošču pri lovu.

Opisuje ih kao oštrodlake pse koji na glavi imaju izraženu bradu i brkove, a iznad očiju guste i duge obrve. Pogled im je mrk, sa tužnom ekspresijom. Visina tih pasa nije bila veća od 45 cm, a po boji su bili riđi.

Arrianus ih naziva „seguzijskim psima“, po keltskom plemenu Seguzijaca koji su ih uzgajali.

Sličan oblik tijela kao što ima Arrianov „seguzijac“ imao je oštrodlaki posavski gonič.

Prvo sistematsko istraživanje i proučavanje goniča na Balkanu izvršio je Austrijski brakolog Franc B. Laska koji je bio austrijski oficir, a živio je krajem prošlog i početkom dvadesetog stoljeća u Sarajevu.

Laska je bio pasionirani lovac i ljubitelj lovačkih pasa. Proputovao je Bosnu i Hercegovinu i upoznao se sa psima u njoj.

Svoja istraživanja i proučavanja objavio je u knjizi „Die Waidwerk in Bosnien und der Hercegovina“ koja je objavljena 1905.g. u Grazu.

Za vrijeme proučavanja izmjerio je 443 kratkodlaka, 307 dugodlaka i 286 oštrodlaka goniča.

Sve goniče opisao je pod nazivom „bosanski gonič“, a dijelio ih je samo po dužini dlake na kratkodlake, dugodlake i oštrodlake. Proučavanjem goniča u Bosni i Hercegovini, proucio je i hrvatske pasmine goniča.

Kinološki savez Jugoslavije seli 1953.g. iz Ljubljane u Beograd, a slijedeće 1954. godine na prijedlog mr. Ratimira Orbana osniva Plenum Kinološkog saveza Jugoslavije „Saveznu komisiju za autohtone pse“ koja ima sve kompetencije za goniče tadašnje Jugoslavije.

Navedena komisija na svom sastanku 13.08.1955.godine u Beogradu donosi između ostalog i Odluku da se moraju donijeti standardi za posavskog oštrodlakog goniča i posavskog dugodlakog goniča. Zadatak za izradu standarda povjeren je Kinološkom udruženju Hrvatske.

U međuvremenu je na godišnjoj skupštini FCI-a u Luksemburgu 08. 04. 1955. godine došlo do međunarodne verifikacije standarda goniča bivše Jugoslavije, tj. tek tada FCI zvanično priznaje standarde goniča koji su podnešeni za registraciju 1948.g. na Bledu.

Tada su priznate pasmine

• Istarski kratkodlaki gonič (standard verificiran pod brojem 151),

• istarski oštrodlaki gonič (br. 152),

• kraški gonič (današnji posavski gonič - br. 154),

• dalmatinski lovački pas (današnji dalmatinski pas - br. 153),

• balkanski gonič (br. 150) i

• ilirski gonič (današnji bosanski oštrodlaki gonič - barak - br. 155).

Na sastanku Stručnog savjeta KSJ u Beogradu 6.07.1957.g. usvojen je izmijenjen i dopunjen standard za posavskog goniča kojeg je dostavio KUH (znači da je već tada na razini tadašnjeg KSJ Kinološko udruženje Hrvatske imalo domicilnost nad posavskim goničem) KSJ kojeg nakon sto ga verificira Plenum KSJ-a treba prevesti i poslati FCI-u.

KUH organizira 8. 09. 1958.g. Republički zbor sudaca za goniče u Delnicama, gdje su jasno definirane dvije stvari:

Prvo da se hrvatske pasmine goniča na neki način „zanemaruju“ u uzgoju, iako lovci u Gorskom kotaru i cijeloj Hrvatskoj (gdje se lovi s goničima) ističu da strane pasmine ni približno ne odgovaraju u lovu kao domaće hrvatske pasmine goniča.

Drugo, pokrenuta je ponovno inicijativa za svekoliku borbu za očuvanja autohtonih goniča u Hrvatskoj.

Izvor podataka:

Boris Špoljarić – Dokazi o podrijetlu…

Milivoj Urošević – Naši goniči

Share this post


Link to post
Share on other sites

Još mali iz povjesti posavca . . .

1. zbor sudaca:

Dana 29. 11. 1949.g. odrzan je u Cerknici Zbor sudaca za gonice za cijelu tadasnju Jugoslaviju gdje je izmedu ostalog odluceno da se posavcu ostavi naziv koji je usvojen na Bledu „posavski gonic“.

2. zbor sudaca::

KSJ seli 1953.g. iz Ljubljane u Beograd, a slijedece 1954.g. na prijedlog mr. R. Orbana osniva Plenum KSJ „Saveznu komisiju za autohtone pse“ koja ima sve kompetencije za gonice tadasnje Jugoslevije. Navedena komisija na svom sastanku 13. 08. 1955.g. u Beogradu donosi izmedu ostalog i odluku da se moraju donijeti standardi za posavskog ostrodlakog gonica, posavskog dugodlakog gonica. Zadatak za izradu standarda povjeren je Kinoloskom udruzenju Hrvatske.

U Banja Luci je 19. 10. 1959.g. odrzan Savezni zbor sudaca za gonice (drugi nakon Cerknice 1949.g.), gdje se raspravljalo i o posavskom gonicu. O pogledu tumacenja boje zauzeo se stav da pas moze biti i jednolicno psenicnozute ili crvenozute boje u svim nijansama do svijetloridje boje, sa ili bez bijelih oznaka. Bijele oznake mogu zauzimati najvise 1/3 cijelog tijela psa. U odnosu na visinu Zbor je naveo da je standardom utvrdena visina od 48-58 cm, s time da je pozeljna visina od 45-55 cm.

Share this post


Link to post
Share on other sites

U reviji"ZOV" br. 300/301 od 5. januara 0996. izašao je članak, prvi deo napisa o balkanskom goniču, pod naslovom (Pra)stara rasa, koji ja ovom prilikom želim da prenesem onako kako je napisan, od reči do reči.

(PRA)STARA RASA

Činjenica da su goniči nekadašnje Jugoslavije (ima ih sedam rasa) činili više od 10 % ukupne svetske populacije goniča priznatih od strane FCI (64), dovoljno sama po sebi govori o pogodnosti naših prostora za razvoj goniča i ide u prilog teoriji da je u dalekoj prošlosti širi prostor Balkana bio rezervoar iz koga su nastali svi goniči Evrope.

O goničima na balkanu pisali su kroz istoriju mnogi autori. prvi ih je opisao Xenophon u knizi „De Venatione“. Pominje ih i Arrian 530 godina posle aaaaaaxenophona. aristotel u knjizi „Animalium Historica“, 350 godina p.n.e. opisujesedam formi pasa, gde svrstava i molosoidnog psa (Canis Moloticus) poreklom iz Molosie u Epiru. to je bio nešto manji pas od Canis Epiroticus koji se odlikovao snagom i upotrbljavan je za lov.

Rimski autori su takođe pisali o psima na Balkanu, a pre svih: Marcus terentius Varro, virgilius Maro, Horaz, Strabo, Moderatus Columella, Gajus plinius Secundus...

franc Laska 1905. u knjizi „Das Waidwerk in Bosnien und der Hercegovina“ smatra da svi evropski goniči vode poreklo od goniča sa balkana, a to potvrđuje i predsednik nemačkog kluba goniča (Deutche Brackenklub) grof od Kleinsorgen-Blessenohl-a. On navodi da u osnovi postoje tri tipa: ravnodlaki, dugodlaki i kostretasti. Oni se toliko razlikuju na prvi pogled da sigurno nije reč o jednoj osnovi sa tri varijeteta.

Laska je sistematski proučio 1036 goniča, od toga 443 ravnodlaka, 307 dugodlakih i 286 kostretastih. ravnodlaki su pravougaonog oblika, srednje veličine i snažnog tela sa karakterističnim bojama: crna sa paležom, crvena, crveno-žutaili jelenje-crvena sa crnim sedlom, jelenje crvena skoro bez crne, bela.

Visina grebena ovih pasa bila je 53,2 cm, dužina glave 23,5, dužina vrata 19,5, dužina ušiju 12,5 cm i masa 16,5 kg.

Kod dugodlakih dlaka na leđima duga je i do 20 cm, sa finom podlakom. Na repu je perjanica do 20 cm. Na vratu i stomaku, veoma duga dlaka, na zadnjim stranama nogu zastavice. Boja je crvena, crveno-žuta, češće sa belim oznakama na glavi, vratu, grudima, nogama i šapama.

Česta boja je bila crna sa crvenim ili žutim oznakama iznad unutrašnjeg očnog ugla. Bilo je i pasa sa belom osnovnom bojom. visina grebena je 58,6 cm, dužina glave 21,9, dužina ušiju 13,4 cm, a masa 15,7 kg. Dugodlaki goniči sretani su u Srbiji, rumuniji, Bugarskoj, Austriji, Mađarskoj i Sloveniji.

Kostretasti goniči javljali su se u crvenoj, jelenje crvenoj, crveno-žutoj, braon-žutoj i žutoj boji, zatim beli sa žutim ili crvenim pločama, grifon braon psi i trobojni (crno-belo-crveni).Nalaženi su u Bosni, Grčkoj, Albaniji, Epiru, Crnoj Gori, Austriji i Mađarskoj.Ovi psi bili su osnova za stvaranje svih evropskih oštrodlakih goniča.

Da je oštrodlaka forma prastari oblik potvrđuje i Flavius Arrianus iz Nikomedie u Maloj Aziji (2 v.p.n.e.) koji je opisao da su stari Kelti lovili oštrodlakim goničima.

Pomešani uticaji

U sistematici „Der Bracken“ koju je dr F. Junclaus objavio 1936. u Lajpcigu, goniči su podeljeni na četiri grupe: sredozemnne, zapadne, istočne i prelazne rase goniča. Kako se istočna grupa uveliko ukrstila sa prelaznom, danas evropske goniče možemo podeliti na zapadne i centralnoistočne. I kod centralnoistočnih goniča (kojima pripada i balkanski gonič)razlikujemo dva tipa: snažne konstitucije (pod uticajem goniča sa istoka) i lakše konstitucije iz Jugoslavije, Albanije, Bugarske, Grčke, Mađarske i Slovačke. I oni se javljaju u dva tipa. teži – eurisomni i lakši – leptosomni koji su pod uticajem sredozemnih goniča.

Balkanski gonič raširen je po celom Balkanskom poluostrvu, ali i u Maloj Aziji (Anadolija).Značajan uticaj na formiranje ove rase odigrali su goniči iz Male Azije. Sasvim je neizvesno da li su Turci pri dolasku u ove krajeve zatekli formiranu rasu ili su za više od pet vekova boravka ostavili veliki, možda i odlučujući uticaj na nju.

Dr Ivan lovrenčić je 1924. napravio prvu preteču standarda (rasne odlike). Standard je u FCI službeno najavljen u Stokholmu 2. 6. 1939. jugoslovenski klub ljubitelja goniča je na sednici održanoj 8. 7. 1939. u Ljubljani usvojio standard balkanskog goniča, kao i Pravilnik za ocenjivanje i rad goniča koji je stupio na snagu 1. 10. 1939. Dolaskom 2. svetskog rata, kao i na drugim prostorima Evrope i u Jugoslaviji zamire kinološki rad, tako da je konačno priznavanje standarda usledilo na skupštini FCI koja je održana na Bledu 14. 5. 1948.

Balkanski gonič je neosporno najrašireniji u Srbiji, zbog čega Kinološko udruženje Srbije 1948. počinje sa praćenjem uzgoja i upisom pasa u službeni registar. U periodu od 1948-1957. održano je u Srbiji preko 200 ocenskih smotri na kojima je praćen uzgoj ove rase.

Rezultate istraživanja objavili su dr Slobodan Pavlović i dr slobodan Antić u zoo-biološkoj studiji o balkanskom goniču, koja je objavljena u „Veterinarskom arhivu“ iz 1954.

Zahvaljujući toj studiji standard je prepravljen i upotrebljen da bi 8. 4. 1955. na Skupštini FCI u Luksemburgu bio prihvaćen i zaveden pod brojem 150.

Komisija za autohtone pse formirana pri KU FNRJ je na sastanku održanom 13. 8. 1955. donela odluku da se moraju uraditi i standardi za balkanskog oštrodlakog goniča i balkanskog žutog goniča, što na žalost nikada nije urađeno.

Novo ime

Još pre 40 godina Jovan Živadinović pokreće pitanje promene imena balkanskog goniča u srpski gonič, pošto te rase ima najviše u Srbiji, sa čim se komisija bezrezervno složila, ali verovatno zbog nekih „viših“, političkih ciljeva to nije nikada učinjeno.

Na zboru sudija održanom u Banja Luci 19. 10. 1959. raspravljano je o boji balkanskog goniča, gde je zaključeno da se standard ipak ne menja, već su zaključci bili obavezujući za sudije. Na predlog dr Slobodana Pavlovića zaključeno je da balkanski gonič može imati plašt preko glave, zatim bela fleka na vratu koja ne sme biti šira od jednog santimetra i duža od 10 cm.

Poslednji standard koji je FCI dostavila zemljama članicama nosi datum 27. 11. 1970.

Poslednjih godina obnovljena je davnašnja inicijativa z apromenu imena balkanski u srpski gonič. Ovaj put nije se ostalo samo na inicijativi, pa je prošlogodišnja skupština JKS održana u Temerinu 17. 12. 1994. potvrdila promenu i dostavila materijal komisiji za standarde FCI, a oficijalno priznanje se ubrzo očekuje.

Balkanski gonič je inače kao i svi ostali goniči smešten u šestu FCI grupu – Goniči, tragači po krvi i srodne rase, u sekciju dva – Goniči srednjeg rasta. Za sticanje naziva šampiona neophodan mu je ispiz u radu, predviđen pravilnikom za rad goniča.

Možda je interesantno reći da je na prvoj Republikanskoj izložbi održanoj u Beogradu 11. 7. 1948. u garaži „Remont“ (preko puta sadašnje stanice milicije u Majke Jevrosime), od 58 upisanih goniča, čak 38 bilo balkanaca, tada zvanih balkanski zečari, od čega i dva oštrodlaka, a ocenjivao ih je dr Janko lovrić iz Ljubljane.

Na drrugoj republikanskoj izložbi koja je održana 18. 9. 1949. u Zoološkom vrtu, bilo je prijavljeno čak 123 „balkanskih zečara“, 23 „balkanska žuta zečara“ i 7 „balkanskih oštrodlakih zečara“, što znači 153 „balkanca“ od ukupno 203 prijavljenih goniča.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Oštrodlaki balkanac je sad postao bugarski što se nije smjelo dozvoliti kao i oštrodlaki trobojac koji je uvelike sličan baraku al je polako nestao, u susjednim državama ga ima - pod drugim imenima naravno.

Evo "oštrodlaki" i kratkodlaki trobojac

Va_7HQ3PgBxZUmrB.v.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

bilo bi najbolje da matična zemlja(di ima najviše pasa te pasmine) radi na standardizaciji. ali ako konolozi te zemlje ne žele ili nemogu selekcionirat te pse , neko drugi uspije bio bired stisnut ruku. naravno kad se govori o toj pasmini spomenut zemlju odakle su potekli.

usput zna li neko nešto više o dugodlakom istrijaneru.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dugodlaki istrijanac se ne spominje koliko ja znam u povjesti ali se spominje dugodlaki posavac i balkanac (srpski gonič, oprostite ali lakše mi je reći balkanac iako za hrvatskog ovčara kažem hrvat ili hrvatić) ali se spominje mali istarski gonič.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Prije da se radilo o oštrodlakom ali nešto "finije" dlake, mogu provjeriti kod nekih vodećih kinologa iz Istre ali mislim da je to to. Volio bih da si u pravu, jer ako ima zapisa i spomena o tome, nije problem pasminu obnoviti, rekonstruirati ili na neki način kinološki je obraditi

Javim ti još

Share this post


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Sign in to follow this