Anastasia

Members
  • Content Count

    356
  • Joined

  • Last visited

About Anastasia

  • Rank
    Member

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

  1. Bichon Frise - Bichon r poil frise Bichon Frise je Mediteranskog porijekla. Potice od Barbet-a ili Water Spanijela, od kojih je i dobio ime Barbichon, koje je poslije skraceno u Bichon. Grupa bichona je evoluirala u 4 rase: Bolonjezer, Havanezer, Maltezer i Bichon Tenerife. Od Bichona Tenerife nastao je danasnji Bichon Frise. Oni su zivahni i razigrani psi koji su se sa Mediterana rasirili na Kanarska ostrva - Tenerife. Dalje su ih raznijeli Spanski moreplovci na svojim brodovima. Oko 1300. Italija je postala centar razmjene i trgovine, sa docekom renesanse poceo je i period istrazivanja. Italijanski mornari su prenijeli ove pse u Evropu. U Italiji je Bichon Frise privukao paznju aristokratije i nove srednje klase. Cesto su ga sisali u lavljem stilu, koji je tada bio popularan, no zbog toga ga ne bismo trebali mijesati sa Malim Lavljim Psom (takodje opisan - pogledaj medju topicima 9. grupe). Kasnih 1400., ovi psi su se rasirili na sjever, u Francusku. Italijanski umjetnici i studenti isli su na sjever u potrazi za poslom, noseci sa sobom i svoje ljubimce. Omiljena legenda o ovom Bishonu kaze da je kralj Henry tako volio svog psa da ga je nosio svuda sa sobom u kosarici koju je nosao objesenu oko vrata. I po onoj staroj, sta kralj cini, ostali slijede, pazeni, namirisani kucici sirili su se sve vise. Drugi talas popularnosti u Francuskoj ovi psi su imali za vrijeme godina vladavine Napoleona III (1808-1873). Ovi psi se jako cesto mogu vidjeti na umjetnickim djelima iz tog doba koji su najbolja potvrda njihove rasirenosti u raznim zemljama. Krajem 19. vijeka, ovaj pas aristokratije postaje manje popularan. Kasnih 1800-tih postaje ulicni pas koji se cesto susretao kako radi trikove u cirkusu ili zabavlja ulicne prolaznike. Bio je prepusten sam sebi, a ipak uspio da prezivi. Njegov sarm, inteligencija i cvrstina omogucili su mu to. Po 1. svjetskom ratu pocinje njihov kontrolisan uzgoj i uspostavljaju se linije uzgoja. 1933. napisan je i prvi oficijelni standard ove rase. Posto je rasa u to vrijeme bila poznata pod dva imena, tadasnji predsjednik kinoloske federacije predlozio je za ovu liniju novo ime bazirano na karakteristikama ovog psa - Bichon a polio Frise (Bichon sa kovrdzavim krznom) koje je i prihvaceno. Engleska verzija ovog imana - Bichon Frise znaci u prevodu kovrdzavi pas za krilo. Mada je generalno zdrava rasa, glavni zdravstveni problemi su im alergije. Ponekad su povezane sa insektima ili sa hranom, no najcesce su u pitanju promjene godisnjih doba, najcesce proljece i jesen, povezano sa udisanjem. BICHON FRISE (Bichon r poil frise) Porijeklo: Francuska i Belgija Datum publikacije vazeceg standarda: 10.01.1972. Upotreba: Pratilac FCI Klasifikacija: Grupa 9.1 Bez radnog ispita Generalna pojava: Zivahni i razigrani mali psi , sa zivahnim korakom, srednjom duzinom njuske, dugom kovrdzavom veoma mekanom dlakom, veoma slicnom dlaci Mongolske koze :). Glavu nosi ponosno i visoko, oci su tamne, zivahne i izrazajne. GLAVA: Lobanja je duza od njuske, glava je u harmoniji sa tijelom. Nos: Nos je zaokrugljen, crn, fino odlkan i sjajan. Usne: Usne su fine, prilicno mrsave, manje svakako nego kod Shiperke, padajuci dovoljno samo da prekriju donju usnu, no nikada teske i visece; One su normalno crne sve do uglova usana; donja usna ne smije biti teska niti vidljiva, niti mekana, i ne smije dozvoliti da se membrane sluzokoze vide kada su usta zatvorena. Zubi: Normalan zagriz, tj. gornja vilica pada lijepo na donju i samo malo je ispred nje. Njuska: Njuska ne smije biti debela niti teska, niti "prignjecena"; obrazi su ravni i ne previse misicavi. Stop nije jako naglasen, brazde izmedju povrsinskih lukova su jedva vidljive. Oci: Tamne oci, sa sto tamnijim ocnim kapcima, prilicno okruglastog oblika a ne bademastog; nisu smjestene ukoso; zivahne, ne pretjerano velike, niti se primijeti na njima ikakvo bjelilo. Niti prevelike, niti ispupcene kao kod Briselskog Grifona i Pekinezera; duplja ne smije biti izbocena, niti ocne jabucice smiju izlaziti ka van pretjerano. Lobanja: Lobanja je prilicno ravna na dodir, mada je krzno cini da izgleda okrugla. Usi: Padajuce, dobro odlakane sa finom kovrdzavom dlakom, nosene ka naprijed kada je pas u akciji, ali na takav nacin da prednji kraj dodiruje lobanju i ne stoji suvise daleko ukoso; Duzina hrskavice ne smije, kao kod Pudle, ici do nosa, no se zavrsava na pola duzine njuske. One nisu sire, niti finije nego kod Pudle. VRAT: Duzina vrata je prilicno velika; vrat je nosen visoko i ponosito. Okrugao i fin u blizini lobanje, sireci se postepeno da bi se blago utopio u ramena. Njegova duzina je otprilike trecina duzine tijela (proporcije 11cm : 33cm za psa visine od 27cm); gdje je greben uzet za osnovu. RAMENA: Ramena su nagnuta, ne suvise naglaseno, dajuci izgled da su iste duzine kao prednje noge, oko 10cm; nisu suvise siroka, a zglobovi ramena nisu iskrenuti ka van. NOGE: Gledano sprijeda, zaista ravne i vertikalne; finih kostiju; putiste je kratko i ravno gledajuci sprijeda, blago ukoseno gledajuci iz profila. Preferiraju se crni nokti, nesto sto je tesko izodivo. PRSA: Dobro razvijena; grudna kost je naglasena; rebra su zaobljena i ne zavrsavaju naglo; grudi imaju horizontalno prilicno veliku dubinu. BOKOVI: Bokovi su dobro usadjeni u utrobu; koza je fina i nije labava, dajuci izgled whippeta. Krsta: Siroke i dobro misicave, u laganom luku. Karlica je siroka, straznjica je lagano zaokrugljena, a rep postavljen nesto nize ispod linije ledja, nego kod Pudle. Stope jake, zilave. Rep: Normalno je nosen visoko i ljupko zakrivljen u liniji kicme/ledja, nije urolan; ne reze se i ne smije biti u kontaktu sa ledjima, no dlaka repa moze adati na ledja. Pigmentacija: Pozeljno je da je pigmentacija ispod bijelog krzna tamna; genitalije su pigmentirane ili crno, modricasto ili braon. Boja: Cisto bijela. Krzno: Fino, svilenkasto, veoma elasticne kovrdze koje izgledaju kao kod krzna Mongolske koze, duzine 7-10cm. Cesljanje: Pas mora biti prikazan sa dlakom na sapama i njusci blago oblikovanom. Velicina: Visina u grebenu ne bi trebala preci 30cm. Mala velicina je element uspjeha. Greske: Bilo koje odstupanje od navedenog smatra se greskom, cija se ozbiljnost uzima proporcionalno izrazenosti greske. Pigmentacija koja se siri na krzno i formira obojene (rdjavo crvene) fleke. Ravno krzno, ostro ili prekratko. Los zagriz. Muzjaci moraju imati oba testisa vidno spustena u skrotum.
  2. Opste informacije o Border (Granicarskom) Collie-ju Industrijska revolucija stvorila je povecano trziste za meso, ovcetinu i vunu, no problem je bio kako kontrolisati i cuvati stada na ogromnim neogradjenim prostranstvima, granicnim predjelima izmedju Skotske i sjevernog dijela Engleske. Jedino rjesenje bili su ovcarski psi koji su pomogli cobanima pretvoriti ove negostoljubive predjele i pravi raj za uzgoj ovaca. Moderni granicni koli je razvijen sa svojim poboljsanim karakteristikama u 19. vijeku, te njegovo lukavstvo i dovitljivost radnih sposobnosti odvela ga je na nekoliko kontinenata do danasnjeg dana. Strogom selekcijom uzgajivaci su uspjeli dobiti i odrzati psa koji je izuzetno prilagodjen radu koji se od njega zahtijeva, predjelima i klimi. Pravi Granicni Koli poznat je po svojim sposobnostima i radu sa ovcama i govedima i po niti jednom drugom standardu. Kako je od najranijih dana njihov posao bio da sakupljaju ovce u planinama, Granicni koli je, po prirodi, sakuplajc prije nego gonic. Oni se mogu nauciti da vode stado ispred cobanina i cak da ih odrzavaju unutar odredjenih granica. Jako dobro razumiju komande svog vlasnika, te mogu razluciti izmedju mnogo veoma slicnih varijacija zvizduka, te na njih na odgovarajuci nacin reagovati. Poznati su po izuzetnim radnim sposobnostima, odanoj prirodi, i superiornim osjecajem prema stadu. To je pas koji je lagan na nogama, lebdeceg pokreta, izuzetno brz u sakupljanju stada, i ima ogromnu izdrzljivost koja se najvise cijeni. Temperament ovog psa mora biti dovoljno osjetljiv da djeluje protiv svoje volje ukoliko se to od njega trazi, no izuzetno jak da izdrzi pritisak napornih treninga, zeljan ucenja, sa dovoljno samopouzdanja i posvecenosti da izvodi svoj rad bez stalnog nadgledanja. Neki Granicarski Koliji su povuceni, no i pored toga moraju da vole rad sa i za svog gospodara. I dok im je u genima rad sa ovcama, oni razvijaju svoj sopstveni stil. Mnogi ljudi obozavaju pse koji rade sa nisko spustenom glavom, visoko podignutim zadnjim dijelom i repom izmedju zadnjih nogu. Oni mogu potrcati brzo kao vjetar, zaustaviti se u momentu, ili promijeniti smjer bez zaustavljanja. Oni ne ispustaju svoje stado s oka. Intenzivno su fokusirani na stado, zele da budu slusani, da se stado usmjerava ka pravcu koji oni odrede, da se zaustavi ukoliko im se pas nadje na putu. Zivotinje nisu zaplasene... Prije bi se reklo da postuju psa. Opsesija dobrog granicnog kolija je njegovo stado, upravo kako i treba da bude. Kako su izuzetno motivisani za rad sa svojim vlasnikom, Border Collie imaju izuzetne sposobnosti za razne "psece" sportove. Poslusnost, test slijedjenja, agility... u svemu ovome postizu jako dobre rezultate i razviju se u pravi, dobar, motivisan tim sa svojim vlasnikom. Sto se tice drzanja granicnog kolija kao kucnog ljubimca, misljenje i iskustva su podijeljena. Dok neki ljudi ne nailaze na probleme u kontrolisanju njegovog jakog osjecaja copora, ogromnom energijom i brzom misli, manje iskusni vlasnici cesto zavrse izuzetno isfrustrirani. Miran pas dobrog ponasanja koji se obicno vidi na izlozbama ili radnim ispitima rezultat je mnogo paznje i rada na njegovim fizickim i mentalnim potrebama. Sa iskusnim vlasnikom, on se da razviti u prekrasnog kucnog psa, no kod neiskusnog oni mogu postati neuroticni i teski. Prije nabavljanja granicnog kolija morate svega toga biti svjesni, te odluciti nakom mnogo razmisljanja da vam se ne bi desili problemi, jer je izuzetno tesko pronaci novi dom za granicnog kolija posto je on vec razvio neke svoje navike. Zalosna je istina da se svake godine usmrti jako mnogo granicnih kolija za koje njihovi vlasnici zakljuce da im nisu "pogodni" kucni ljubimci. Granicarski Koli (Border Collie) Porijeklo: Velika Britanija Datum Izdavanja Vazeceg Standarda: 24.08.1988. FCI Klasifikacija: Grupa 1. Ovcarski i govedarski psi (osim Svajcarskih govedarskih pasa) Sekcija 1. Ovcarski pas Bez radnog ispita Opsti Izgled: Skladno graden, plemenitih obrisa, elegancija i savrsen sklad kombinovani su sa dovoljno mase da pas daje dojam velike izdrЕѕljivosti. Svako naginjanje ka gruboj ili njeznoj konstituciji je nepozeljno. Karakteristike: Vjeran, vrijedan ovcarski pas, velike prilagodljivosti. Temperament: Zustar, pazljiv, vodljiv i inteligentan. Niti plasljiv ni agresivan. Glava i Lobanja: Lobanja umjereno siroka, zatiljak nije izrazen. Obrazi nisu puni ili zaobljeni. Gubica se suzava klinasto prema nosu, umjereno je kratka i jaka. Lobanja i gubica su priblizno jednake duzine. Stop dobro izrazen. Nos crn, osim u pasa smedje ili cokoladne boje, kod kojih moЕѕe biti smedj. U plavih pasa nos bi morao biti boje skriljavca. Nosnice dobro razvijene. Oci: Dobro razmaknute, ovalnog oblika, srednje velicine, smedje boje, osim u pasa merle boje, gdje jedno ili oba oka mogu biti plava, djelimicno ili potpuno. Izraz umiljat, zivahan, pazljiv i inteligentan. Usi: Srednje velicine i debljine, dobro razmaknute. Nosene uspravno ili poluuspravno, vrlo pokretljive. Vilica i zubi: Zubi i celjusti jaki sa savrsenim, pravilnim i potpunim skarastim zagrizom, tj. gornji sjekutici tijesno preklapaju donje i usadeni su okomito u celjust. Vrat: Umjerene duzine, jak i misicav, blago zasvoden i postupno se siri prema ramenima. Prednji dio: Gledano sprijeda, prednje noge su paralelne, dosaplja blago nakosena kad se gleda sa strane. Kosti jake, ali ne teske. Lopatice dobro polozene unazad, laktovi uz tijelo. Tijelo: Atletskog izgleda, rebra dobro zaobljena, prsa duboka i dovoljno siroka, slabine duboke i misicave, nisu usukane. Tijelo neznatno duze od visine u grebenu. Zadnji Dio: Sirok, misicav, u profilu se elegantno nastavlja prema korijenu repa. Bedra duga, siroka i misicava s dobro zaobljenim koljenom i jakim, nize postavljenim skocnim zglobom. Od skocnog zgloba do poda zadnje noge su suhe i gledano odostraga, paralelne. Sape: Ovalna oblika, jastucici su debeli, jaki i tvrdi, prsti obli i skupljeni. Nokti kratki i jaki. Rep: Umjereno dug, zadnji kraljezak doseze najmanje do skocnog zgloba, nisko nasaden, dobro odlakan, zavrsava vrhom zavinutim prema gore, upotpunjujuci gracioznost obrisa i skladnost psa. Rep moze biti uzdignut kada je pas uzbuden, ali nikada nosen iznad leda. Kretanje: Slobodno, elegantno, pravilno i zivahno s minimalnim podizanjem nogu, sto ostavlja dojam da je pas sposoban kretati se velikom pritajenoЕЎcu i brzinom. Dlaka: Dvije su varijante: Umjereno duga i kratka dlaka. U obe varijante pokrovna je dlaka umjereno cvrsta i gusta, a poddlaka mekana i gusta, tvoreci dobru zastitu od svih vremenskih utjecaja. Kod varijante s umjereno dugom dlakom, obilna dlaka tvori grivu, gace na zadnjim nogama i rep kao u lisice. Na licu, uЕЎima, prednjim nogama (osim zastavica), zadnjim nogama od skocnog zgloba do poda dlaka mora biti kratka i glatka. Boja: Niz boja je dozvoljeno. Bijela ne smije nikad prevladavati. Velicina: Idealna visina: muЕѕjaci 53 cm, zenke nesto manje. Greske: Svako odstupanje od gore navedenog treba smatrati greskom, a ozbiljnost kojom ce se prema toj gresci odnositi, mora biti u skladu s njenom tezinom. Muzjaci moraju imati dva naizgled normalna testisa potpuno spustena u skrotum.
  3. Pretrazivala sam neke informacije o rijetkim rasama i pronasla medju njima cak i autohtonog Bosanskog Baraka, kojeg ima jos samo u tragovima. Nadam se da ce nam Zumbul moci pisati o toj rasi. Nastavicu i ja sa predstavljanjem :)... Sa svakim citanjem ucim nesto novo :).
  4. Vec godinama ja sam ludi zaljubljenik dvije rase pasa... Naravno, uvijek se javljaju i ostale (recimo moja ljubav Jorki :)), jer ja sam zapravo od onih koji bi ih rado imali sve - no ove dvije su tu u kontinuitetu i fasciniraju me svaka na svoj nacin. Jedna od njih je Azawakh, o kome sam nekada davno citala kao o necemu egzoticnom i nedodirljivom sto treba spasavati, jer je u fazi izumiranja. Gledala sam dugo njegovu sliku i imala je pred sobom kao nesto imaginarno - toliko lijepo i nestvarno kao da je bilo dio najljepseg sna... Saznala sam sasvim slucajno juce da jedan primjerak ovih prekrasnih pasa zivi veoma blizu mene i ja se od sveg srca nadam da ce mi se konacno pruziti prilika da vidim izvorni primjerak tog pseceg bozanstva. Posto vjerujem da je vjerovatnost da medju nas zaluta neki vlasnik ili uzgajivac Azawakh-a ravna nuli, predstavicu ga onako kako ga godinama dozivljavam kroz rijeci ljudi koji ga imaju, ili ucestvuju u njegovom spasavanju, ili su ga imali priliku gledati u prirodnom stanistu... ili ga jednostavno samo vole... kao ja. Ovaj tekst mi je oduzeo jako mnogo vremena, no... Ko zna... mozda ovo pomogne i nekome od buducih uzgajivaca i vlasnika pasa da se odluci za ovo pravo savrsenstvo prirode... Kratak pregled - Azawakh u prirodnom stanistu Azawakh, rasa koja pripada grupi windhund-a (hrtova) potice iz pustinjskog regiona, tacnije iz srednjeg dijela doline Nigera, izmedju ostalog takodje Azawahtal-a. Njegovo sire staniste pruza se kroz dijelove drzava Mali, Niger i Burkina Faso. Tamo ga uzgajaja vecinom nomadska i polunomadska populacija, od kojih su najpoznatiji Tuareg, zatim nesto Peulh ili Bella, kao i narodi okrenuti tgrovini i agrikulturi, i na kraju - uzgajivaci. Ova rasa je tamo jednostavno "pas iz regiona" sa tipicnim crtama i kvalitetima jedne seoske rase. Druge rase pasa ne mogu se naci tamo. Danas se uglavnom drze radi zastite stada zivotinja koje nomadi i seljaci drze. Iako je lov sa Azawakh-ima u drugom planu, i dalje se, kao i pre, uvjezbava. O nekom planiranom uzgoju po odredjenim fenotipskim karakteristika,a, kao u Evropi, ne moze biti ni govora. Drzi se uvijek jako mali broj kerusa, a oplodnja se desava bez kontrole vlasnika, te kuja biva oplodjena od strane najjaceg i najdominantnijeg muzjaka. Na taj nacin, vrsi se prirodna uzgajivacka selekcija sa malo manipulacija/udjela od strane covjeka. Po pravilu, vlasnik kuje kratko nakon okota odabira 2-3 najjaca steneta za dalji uzgoj :cry:. Na ovaj nacin izbjegava se naglo povecanje populacije pasa, a odabranim kucicima obezbjedjuje bogatija ishrana od njihove majke. Zivot Azawakh-a u pustinji je, kao na zalost i zivot ljudi tamo, u prosjeku jako kratak. Gladne godine uslovljene klimom, epidemije kao sto su bjesnilo i mnoge druge, povredea, paraziti... vode brzim izmjenama generacija. Ovo, zajedno sa stalnim kretanjem nomada i njihovih pasa, regionalnu razmjenu nasljednih dobara i takodje doprinosi vecoj heterogenosti genetskog materijala kroz brze promjene jedinke u reprodukciji. Ova situacija je zasigurno od sustinskog znacaja za stabilnost karaktera i zdravlje Azawakh-a u zemlji porijekla. FCI standard Azawakh-ija dozvoljava boju dlake samo crvenu i boju pijeska, kao i prosarana obiljezja. Obavezno je prisustvo bijelih polja na sapama, grudima i vrhu repa. Bijela fleka na celu je dozvoljena. Nedostatak jedne ili svih ovih oznaka, kao i njihova rasirenost van dozvoljenih polja, smatra se greskom. Ovo ne odgovara cinjenicama u zemlji porijekla, no prethodno opisane boje krzna i oznake na krznu dominiraju. Ipak, postoji brojna populacija pasa sa drugim bojama krzna koju nikako ne treba zanemarivati (crni, krem, plavi, visebojni...). Takodje je kod odredjene populacije moguce primijetiti vecu ekspanziju bijelih povrsina, nego je to FCI standardom propisano. Imalo bi smisla uskladiti danasnji FCI standard Azawakh-a sa stvarnim stanjem autenticne rase u Africi. Ovde se ipak radi o jednoj veoma staroj kucnoj rasi pasa Africkog porijekla koja predstavlja kulturno blago koje treba sacuvati. Kako je ova rasa izuzetno rijetka, bila bi se greska posvetiti uzgoju samo pasa za izlaganje odredjenog tipa, a vise okrenuti stvarnoj/realnoj slici psa u podrucju odakle on potice - dakle njegovom izvornom izgledu i karakteru - mada je tendencija danas, na zalost potpuno suprotna. Idealno sredstvo, koje bi mogli slijediti malobrojni Evropski, odnosno vanafricki uzgajivaci ove rase, je uvecani uvoz pasa sa podrucja porijekla za oplodnju, koji predstavljaju neprocjenjivo vrijedan genetski rezervoar, te kao dugotrajni cilj u interesu rase, mnogo vise paznje posvetiti njenom odrzanju, nego mogucem zaostajanju u trci ka uspjesima na izlozbama. Zasto bi tezili stvaranju idealnog tipa Azawakh-ija van Afrike? Opis Rase AZAWAKH Prica o Azawakh-iju je vjerovatno isto tako drevna kao i kod drugih egzoticnih windhund (hrt)-ova ciji korijeni se mogu najvjerovatnije 3000, 4000, pa cak i 5000 godina unazad pratiti. U zemlji njegovog porijekla zovu ga jednostavno Idii, sto znaci pas na Tamasheq jeziku - to je ujedno i jedina rasa psa na tom podrucju. Geografski dom Stepe, savane i polupustinje u juznom podrucju Sahare, u takozvanoj srednjem dijelu doline Niger-a, su mjesto porijekla Azawakh-a. Ovo podrucje je otprilike velicine Francuske i nalazi se u blizini pogranicnog regiona drzava Mali, Niger i Burkina Faso. Sastavni je dio pustinjske zone, jedne od prilike 200-300 km sirokog polupustinjskog pojasa, koji se prostire preko cijelog kontinenta, od Atlanskog Okeana do dna Afrike. U ovoj oblasti lezi Azawakh dolina odavno presusile rijeke, jedna, otprilike 40 km siroka i vise od 1000 km dugacka. Nakon sto je jedan Francuski etnolog ispricao da odavde tipicni predstavnici ove rase vode porijeklo, ime ove doline Evropljani su prihvatili za naziv ove rase. U pustinjskim podrucjima istocno i zapadno od rijeke Niger, u jednom od najsurovijih prostora za zivot na zemlji, gdje se beskrajno protezu bijela pjescana i stjenovita polja do kraja horizonta, gdje na nemilosrdnom przecem Suncu samo jos sporadicno zbunje, poluvisoko drvece i grmovi trave, gdje covjek i zivotinja svakodnevno vode neumoljivu borbu za opstanak protiv preskrtog zivotnog okruzenja - tamo je dom, kolijevka Azawakh-ija. Izgleda kao jedan prirodan zakon da upravo suva podrucja izradjaju najljepsa, najgracioznija i najatraktivnija stvorenja na ovoj planeti, koje poznajemo iz zivotinjaskog svijeta, punokrvni konji, antilope i gazele, pustinjske i stepske lisice, kao i najelegantniju pojavu medju egzoticnim psima, gotovo nestvaran - Azawakh. Sva ova "djeca pustinje, stepe i savana" posjeduju ekstremno aerodinamicnu, skladnu gradju tijela: finu, izduzenu glavu sa mrsavim vratom i velikim, izrazajnim ocima, visokim, zilavim udovima suve muskulature i tanke koze ispod koje se svaka kost i najmanji misic uocava. Krecu se atraktivno, elegantno i graciozno - elasticno kao plesac. Tradicionalni vlasnici Kao izvorni vlasnici i uzgajivaci Azawakh-ija vaze Tuareg - legendarni normadi i ratnici koji od srednjeg doba do novog doba vladali Centralnom Saharom. Primarna funckija Azawakh-a je bila cuvanje stada zivotinja, naseoba, kao i zastita zena i djeca prilikom sakupljnja divljih plodova, od grabljivaca i od nepozeljnih dvonozaca. Ovaj zadatak - zastita covjeka i njegove imovine - utisnut je u njegovu narav mnogo vise nego jurenje za lovinom. Tradicionalno drzanje i uzgoj Briga o stadima i rucni rad bili su glavni zadaci Tuarega i od njih zavisnih naroda. Takodje odgoj, drzanje, briga i svakodnevna "radna upotreba" pasa spadala je u njihovo zanimanje. Nakon sloma stare Tuareg-hijerarhije, u drugoj polovini proslog stoljeca, nekadasnji podanici Tuareg-a, Bellaund Peul-nomadi, nastavili su nekadasnju tradiciju uzgoja Azawah-ija. Ovaj uzgoj bio je oduvijek, usljed siromastva, orjentisan na skromnu zajednicku ishranu covjeka i psa, baziranu na mlijeku i tijestu. Samo u slucaju povremenih, rijetkih, ulova divljih svinja ili zeceva, ili zrtvovanja jedne koze, naslo bi se i za psa nesto iznutrica i kostiju. Ulov malih zivotinja savane predstavlja znatno poboljsanje u ishrani psa. Samo povremeno, ukoliko mu je to potrebno, ostavlja covjek jednu kuju za dalji uzgoj. Oni koji se ne uspiju prilagoditi zajednickom zivotu sa covjekom i njegovim stadima budu ubijeni :cry:. Bolesni psi ili oni nedorasli zadatku koji im je odredio covjek, bivaju iskljuceni iz ishrane, te umiru od gladi. Tako je rasa na podrucju sa kojeg potice, rezultat surove, darvinisticke selekcije, bazirane dodatno i na upotrebnim mogucnostima psa. Pustinjski Azawakh predstavlja cistokrvnu "seosku rasu", koja se odrzava u ovim izdvojenim regionima bez mijesanja sa drugim rasama. Na rubovima migracionih zona i naseobina Tuareg-a, Bellaund Peul-nomada, Azawakh-i zivi takodje u selima ruralnih etnickih grupa. Iduci dalje na jug, Azawakh-i se mogu pronaci i po gradovima, cesto kao mjesanci sa drugim tamo odomacenim rasama. Evropljani koji prenose poruke da ce cistokrvni Awazakh naprosto izumrijeti u Africi, odlaze na turisticke ture u Mali, Burkinu Faso ili Niger, no to ocito nije dovoljno. Samo izuzetno rijetko Azawakh-i se nudi za prodaju, za novac. Kod nomada, u savanama, vrijedi jos i danas prastara tradicija da se stene Awazakh-a daje samo kao poklon prijatelju - naravno uz prijateljski povratni poklon - neki nacin razmjene.