Sign in to follow this  
Buco

Hrvatski ovcar (FCI: 1.1-277)

Koliko poznajete ovu pasminu?  

33 members have voted

  1. 1. Koliko poznajete ovu pasminu?

    • Ne poznajem ju ni teoretski
      6
    • Poznajem ju samo po slikama i standardu
      13
    • Dobro sam je upoznao i oduševljen sam njome
      14
    • Ne zanima me
      7


Recommended Posts

tara-tandora.jpg

Prvi puta su se hrvatski ovДЌari predstavili javnosti na prvoj meД‘unarodnoj izloЕѕbi pasa svih pasmina u Zagrebu 29/30.10.1949. gdje je Dr. Rohr (29.10.1949.) odrЕѕao predavanje В«NaЕЎ autohtoni hrvatski ovДЌarski pasВ» . Iznesena je lokacija pasmine, opis tipova (lakЕЎi i teЕѕi) uz kratak prijedlog standarda. Ovo se moЕѕe smatrati prvim standardom hrvatskog ovДЌara.

Svjetski prvak CH EDO CERTISA

EdoAmsterdam01.jpg

Od 1949. do 1955.godine vršena su sustavna ispitivanja na samom terenu, pri čemu je Dr. Rohr vršio ispitivanja vanjskih osobina i tjelesnih dimenzija hrvatskog ovčara. Tada je pregledano 570 pasa. Tjelesne dimenzije uzete su od 75 jedinki, i to 36 mužjaka i 39 ženki u starosti 3-5 godina. Na osnovu dobivenih podataka od 1941 do 1951.godine sastavljen je standard kojeg je dr. Rohr kao sastavljač predao Kinološkoj udruzi Hrvatske (KUH). Tada je KUH zatražio od Jugoslavenskog kinološkog saveza (JKS) koji se nalazio u Ljubljani da predloženi standard usvoji. Komisiju koja je standard trebala pregledati predložio je KUH u sastavu Dr. Otto Rohr, Dr. Stjepan Romić, Vet. Krešo Došen, ing. Dušan Srdić, Tibor Lovrenčić i voditelj uzgojne knjige JKS-a Teodor Drenig. Nakon ispita za kinološke suce 21.04.1952. pomenuta komisija pregledala je standard koji je predstavio Dr. Rohr, te ga s nekim manjim izmjenama komisija u cijelosti prihvatila. Na tom sastanku bio je prisutan i delegat KUH Bogdan Stopar.

Standard je potom dostavljen JKS, te je na zboru sudaca JKS 20.12.1952. prihvaćen. Mr. Ratimir Orban u članku «Hrvatski ovčarski pas» objavljenom u glasilu «MOJ PAS» naveden je zaključak da se standard prepiše i prevede na francuski jezik, a potom da se prijevod i izvornik vrate u KUH. Standard je trebao biti vraćen u triplikatu, ali je vraćen samo u jednom primjerku. Samo prepisivanje standarda trajalo je duže od uobičajenog. Navodno je zamjereno da prijevod ne odgovara duhu francuskog jezika, pa se čekala izmjena. Nakon nekoliko godina standard je ponovo došao na red te su mu se ponovo našle bitne zamjerke i to u pogledu preopširnog opisa uši, boje i kvalitete dlake,...Nakon toga sastavljač standarda dr. Rohr u nekim dijelovima neznatno je izmijenio standard, suzio je opis oblika, izbacio podjelu na tipove (veći i manji),...Tijekom 1957.godine standard je prošao forme KUH, te je krajem godine predan stručnom savjetu JKS. Ponovo se pojavljuju zapreke i primjedbe, koje su uvažene, te je 1958. godine standard ipak predstavljen stručnom savjetu JKS u Zagrebu. Tada je donesena odluka da se nacrt da Specijalnoj komisiji JKS koju bi činio pradstavnik iz Hrvatske, predstavnik iz Slovenije i predstavnik iz Srbije, te 10 pasa koji su se morali izvesti na Međunarodnu izložbu, ali ovaj puta u Beograd 1958.godine.

KUH je odustao od ponovnog prikazivanja, jer je zaključeno da je na 6 izložbi od 1949 do 1955. bilo prikazano 65 pasa, te da je to sasvim dovoljno. Plenum JKS koji je održan u Beogradu 1958. godine zaključio je da su psi dobro poznati, te da je potrebno samo standard s nekoliko slika proslijediti stručnom savjetu JKS. Mora se naglasiti da je taj standard, manje-više, JKS već prihvatio 1952.godine. Ovim se standard primakao završnici, ali se pojavio novi prijedlog izmjene imena pasmine, te je predloženo da se nazove ravničarskim ovčarom, a nikako hrvatskim. Od 1958. do 1968. godine gotovo da i nema nikakvih podataka o standardu. Na osnovu predstavljene dokumentacije, 16.03.1968. hrvatski ovčar priznat je kao pasmina od strane Jugoslavenskog kinološkog saveza, te se prijavljuje u FCI i traži priznanje. FCI je hrvatskog ovčara kao Jugoslavensku pasminu priznao 23.06.1969. pod brojem 277, a pasmina je svrstana u I. FCI skupinu pod brojem 31.(skupina ovčarskih pasa – ne podliježe radnom ispitu). Još se nekoliko puta raspravljalo o samom standardu, da bi tek tijekom 1995. godine nakon nekoliko uspješnih, održan Okrugli stol o hrvatskom ovčaru, u Zagrebu 09.12.1995. na kojemu je donesen prijedlog novog standarda hrvatskog ovčara.

WSgr Ch Edo Certisa

HO.jpg

Standard 277.

FEDERATION CYNOLOGIQUE INTERNATIONALE (FCI)

Secreteriat General:

12. Rue Leopold II, Thuin (Belgique)

No:277 le 31.januier 1969.

Standard: HRVATSKI OVДЊAR

(CHIEN DE BERGER DE CROATE)

OPĆI UTISAK:

Hrvatski ovДЌar je pas na donjoj granici srednje visine. ЕЅivahan je, paЕѕljiv i skroman pastirski pas. Lako pouДЌljiv. Osnovno je crne boje, a karakteristiДЌna je kratka dlaka na glavi i nogama.

Visina kod grebena iznosi kod mužjaka i kod ženke 40-50 cm. Pas je nešto izduženog pačetvorinastog formata (on je oko 10% duži od visine). Naročiti mu je razvijen instinkt čuvanja stoke, a veoma je upotrebljiv i kao čuvar kuće.

GLAVA:

Općenito: Glava je relativno laka, klinastog oblika. Gubica se prema lubanjskom dijelu glave odnosi kao 09:11. Ukupna dužina glave iznosi oko 20 cm.

a) Lubanjski dio glave prelazi klinasto u gubicu, očni lukovi nisu izraženi, obrazi su zaobljeni. Općenito, glava je suha. Čeona brazda izražena. Lubanjski dio ovalan. Tjemeni greben može biti izražen.

b) Gubica je suha, nosni hrbat ravan i klinasti je produЕѕetak lubanjskog dijela glave. Dobro je razvijena, donja vilica ДЌini skladnu cjelinu s linijom nosnog hrpta. Gubica nije ЕЎiljasta ni tupasta,

c) Zubalo je dobro razvijeno. Dozvoljeno je i kljeЕЎtasto zubalo, no poЕѕeljno je ЕЎkarasto.

d) Usnice su suhe, prilegnute, elastiДЌne, usni kutovi zatvoreni. Usnice su izvana crno pigmentirane.

e) NjuЕЎka je uvijek crna, ne iskaДЌe od linije nosnog hrpta

f) Stop je slabo izraЕѕen

g) OДЌi su smeД‘e do crne, srednje veliДЌine, bademastog oblika, ravno poloЕѕene, priljubljenih kapaka, Еѕivahnog izgleda. Rubovi oДЌnih kapaka su tamno pigmentirani

h) Uho je nešto postrance nasađeno, stojeće ili polustojeće, trokutastog oblika, srednje veliko. Kupiranje nije dozvoljeno. Poželjne su stojeće uši.

VRAT:

Vrat je nešto podignut nad linijom leđa, gornja i donja linija vrata je ravna. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišićav. Koža je bez nabora i gusto je odlakan.

TRUP:

a) Leđa su kratka i ravna, mišićava. Slabinski dio je kratak i dobro povezan, greben nije izražen. Prijelaz u vrat je postupan.

b) Prsa su srednje duЕѕine, dosta ЕЎiroka i duboka, rebra svedena, grudi slabo izraЕѕene. Prijelaz u vrat je u ravnoj liniji

c) Trbuh je blago usukan, slabine su ispunjene, ДЌvrste.

d)Sapi su srednje duge, u blagom padu, mišićave, primjereno široke

e) Rep je srednje visoko nasaД‘en, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opuЕЎten ili noЕЎen u leД‘noj liniji, u afektu podignut iznad leД‘ne linije.

Postoji uroД‘ena bezrepost ili se rep kupira tako da je kod odraslog psa dug oko 4 cm.

5. PREDNJI DIO:

a) Kutovi prednjih nogu su otvoreniji, stav strmiji, noge ravne, gledano sprijeda paralelne. Noge su srednje dužine. Lopatica je srednje dužine, nešto strmije postavljena, dobro mišićave. Nadlaktica je relativno kratka, podlaktica je duga, mišićava. Kosti su lakše.

b) Е aplje je suho, ne istiДЌe se. DoЕЎaplje je kratko, ne sasvim

okomito na pod, ЕЎape male, ДЌvrste, poluzeДЌje. Prsti skupljeni.

6. STRAЕЅNJI DIO.

StraЕѕnje noge su srednje otvorenih kutova. Noge gledano straga su paralelne. Potkoljenica je duЕѕa, skoДЌni zglob niЕѕi.

Stegno je srednje širine, mišićavo. Skočni zglob je suh, dobro izražen, srednje otvorenog kuta.

StraЕѕnje ЕЎape su iste kao prednje, male i ДЌvrste, no neЕЎto izduЕѕenije. ДЊaporci se otklanjaju.

7. KRETANJE

Hrvatski ovčar kreće se živahnim kasom, a korak mu je umjerene dužine

8. DLAKA.

a)Dužina dlake je na leđima 7-14 cm. Lični dio glave uvijek je kratko odlakan. I uši su s vanjske strane kratko odlakane, dok su iznutra obrasle dugom dlakom. Stražnje strane prednjih nogu je duže odlakano od šapja. Stražnje noge su gaćaste do skočnog zgloba. Dlaka je relativno meka, valovita do potpuno kovrčava. Ne smije biti vunasta.

b)Poddlaka mora biti gusta. Temeljna boja dlake je crna. Dozvoljene su pojedine bijele dlake. Bijele dlake na glavi, tijelu i repu nisu dozvoljene, dok su dozvoljene na grlu, grudima i prsima. Bijele oznake na prstima su dozvoljene, ali nepoЕѕeljne.

GREЕ KE

Hrvatskog ovčara isključuju slijedeće greške: Manjak više od dva prva premolara (peti zub), svijetle oči, albinično oko, svaka druga boja njuške osim crne, potpuno vunasta i jako duga dlaka. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu, dulje odlakano lice, potpuno viseće uši, čarapaste noge (putaste smanjuju ocjenu), predgrizači i podgrizači. Visina viša ili niža od propisane.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Buco,nadam se da se neces ljutiti sto sam ubacila ove dve slike u tekst.Posto su dobri i u agilitiju,mogao bi postaviti neku sliku i iz te oblasti.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Dospijeće Hrvata u ove krajeve

U brojnim zapisima nerazjašnjeno je pitanje na koje bi mogao odgovoriti veoma mali broj kinologa, a što se tiče podrijetla dospijeća našeg ovčara u krajeve koje mi danas nastanjujemo.

Upravo stoga, što i u najnovijoj literaturi nema autora koji sa sigurnošću tvrdi i dokazuje, da je hrvatski ovčar stigao s prvim hrvatskim plemenima iz svoje prvotne domovine u područje današnje Hrvatske, pokušao sam na svoj način razjasniti ili barem pokušati ukazati na neke činjenice, glede ovog pitanja. Nadam se da sam u tome uspio, utoliko, ukoliko ove teze budu prihvaćene i razmatrane na višim kinološkim i znanstvenim razinama.

FRODO SLAVONSKI BROD

FrodoSlavonskiBrod-500.jpg

1.teza: HRVATSKI OVДЊAR OBLIKOVAO SE U PRADOMOVINI HRVATA I SEOBOM HRVATSKIH PLEMENA, DOSPIJEVA NA PODRUДЊJE DANAЕ NJE HRVATSKE

Koliko je ova teza prihvaćena, govori činjenica da gotovo svi autori napisa o hrvatskom ovčaru, domaći i strani, tvrde da je hrvatski ovčar stigao s prvim hrvatskim plemenima oko VII stoljeća pr.K. na područje današnje Hrvatske. Da je ova teza točna, prisjetimo se navoda Biskupa Petra iz 1374. godine, gdje u svom rukopisu opisuje ovog psa kao CANIS PASTORALIS CROATICUS ili Hrvatski čobanski pas. Po zapisima ovog Biskupa, Hrvati su ovog psa doveli prigodom seobe u novu postojbinu iz prvotne, te uz opis završava svoje pisanje na latinskom jeziku. Poznato je, međutim, da nisu sva Hrvatska plemena došla na ovo, današnje područje, već su se neka stopila s drugim narodima ili su jednostavno lagano izumirali. Odatle vjerojatno i neki psi koji su vrlo slični našem hrvatskom ovčaru. Među njima je svakako luks – pas iz bivšeg sovjetskog saveza (prema nekim autorima), te mađarski mudi – koji je nastao izravno od hrvatskog ovčara, a vjerojatno krvi hrvatskog ovčara imaju i neki sjeverno i srednjeevropski psi poput švedskog špica – šiperkia. Slijedeći zapis o hrvatskom ovčaru slijedi 1719. godine iz pera Biskupa Petra Bakića, gdje isti samo potvrđuje prethodni zapis Biskupa Petra iz 1374., nadovezuje se na njega i upotpunjuje ga.

Na osnovu čega se ove tvrdnje oba Biskupa oslanjaju, ostaje nepoznanica. Slične, ako ne i iste pse, možda su imali i neki drugi narodi od kojih su daljim odabirom, nastale nove pasmine. Sve tvrdnje i zapisi nastali poslije, oslanjaju se na onu iz 1374. godine. Jesu li doista to bili ovi i ovakvi psi kakve mi danas poznajemo ili ne, možemo samo naslućivati iz dosta šturog, ali ipak za ono doba dobrog opisa psa. Sigurno je da se opisi podudaraju, ali je isto tako zanimljivo da se opisi psa ne pojavljuju prije opisa Biskupa Petra iz 1374. godine, a tek potom 1719.godine. Na temelju čega Biskup Petar tvrdi da su Hrvati sobom doveli te pse? Tvrdi, ali ne potkrepljuje. Jedna tvrdnja nije ništa, ako pored nje ne stoji barem i činjenica koja ide toj tvrdnji u prilog. Treba što prije pretražiti stare crkvene knjige iz onog doba, ne bi li se pronašao pravi i vjerodostojniji zapis o tomu. Tvrdnje i zapisi koji se temelje na zapisima Biskupa Petra iz 1374., pa iako su zapisani nekoliko stoljeća kasnije, nisu siguran dokaz, da smo ga mi doveli sobom. Samo za napomenu, ovaj zapis pojavljuje se nekoliko stotina godina kasnije od prvog doseljenja, a prethodnih zapisa i tvrdnji nema. Uzmimo da je ova tvrdnja točna, čudno je kako se ne pojavljuju i drugi zapisi iz ostalih predjela Hrvatske. Ne budemo li u skoro vrijeme pronašli kakav sigurniji dokaz ili barem postavku o dolasku Hrvata sa svojim psima iz prvotne domovine, možemo govoriti i o hrvatskom ovčaru nastalom i na neki drugi način.

Finka.JPG

2. teza: HRVATSKI OVДЊAR SE OBLIKOVAO NA PUTU SEOBE HRVATSKIH PLEMENA OD PRVOTNE DOMOVINE DO NAЕ IH KRAJEVA

Ponovo se osvrnimo na prethodnu tezu. Autori napisa o hrvatskim ovčarima tvrde, mada možda i ne vjeruju, da je hrvatski ovčar stigao s prvim hrvatskim plemenima iz prvotne domovine u današnje krajeve, te da se od tada do današnjih dana, gotovo nije promijenio. Vjerujem da će me veliki broj kinologa podržati kada kažem da je na hrvatskog ovčara veliki udio moglo imati i križanje s drugim psima onog doba prigodom seobe i nastanjivanja. Također treba naglasiti kako se hrvatski narod kroz povijest susretao s mnogim nedaćama od najezdi raznih bolesti, preko upada raznih osvajača do elementarnih nepogoda. Na ovim terenima, kao i na terenima gdje su bivali Hrvati, vodile su se žestoke borbe za opstojnost, događala su se velika kretanja stanovništva, države su mijenjale vladare i granice, kao i narodnost (ako se to može za ono doba govoriti), te je vjerojatno i naš pas imao sličnu sudbinu. Tako je križanje s psima drugih naroda moglo ostaviti trag na našem psu. Taj trag bi se mogao očitovati kroz poluuspravno i uspravno uho, kovrčavu i mirnu (ravniju) dlaku, kusavost i dugorepost, mali i veliki rast, agresivnost i dobroćudnost, crna boja i druge boje, te slično. Među ove tragove mogao bi se ubrojiti i već zaboravljeni karakterističan razdjeljak na grebenu, a neki su kinolozi čak tvrdili, da pravi hrvatski ovčar mora imati gotovo ravne očnjake sa sjekutićima, te obrnuto kovrčavu dlaku (dlaka se uvija od repa prema glavi,) pa čak i to da su se pojavljivali i primjerci sa sedam sjekutića. Mi to nismo iskoristili, no drugi možda jesu. Ako su Mađari od našeg psa stvorili svoju prepoznatljivu pasminu - mudi, zašto mi nismo mogli od nekog drugog, sličnog psa stvoriti svog psa kakvog danas poznajemo. Kako ovoj tezi ne ide puno u prilog, ostaje nam razmatrati slijedeće teze i pokušati zaključiti točno podrijetlo dospijeća našeg psa u ove krajeve.

FORANGA SLAVONSKI BROD

fORANGA.jpg

3. teza: HRVATSKI OVДЊAR SE OBLIKOVAO NA DANAЕ NJEM PODRUДЊJU HRVATSKE I PRIJE DOSELJENJA HRVATA U OVE KRAJEVE

Ne postoji dokaz kako su Hrvati po doseljenju u ove krajeve, u novoj zemlji zatekli, navodno, stočarski narod (sa stokom, a bez pasa). To je u ono vrijeme bilo nezamislivo i nemoguće. Dakle, Hrvatska su se plemena po doseljenju u ove krajeve susrela s narodom koji je živio isključivo od stoke i postojao je, uvjetno rečeno, određeni tip psa koje su oni uzgajali. Možda je upravo to bio predak našeg hrvatskog ovčara! Ili je to bio tip psa od kojeg je nastao naš pas? Ne postoje zapisi po doseljenu Hrvata u ove krajeve, da su ih Hrvati doveli sobom, već se to tvrdi puno kasnije, 500-tinjak godina poslije. Jesu li ih Hrvati zaista doveli sobom ili su ih zatekli na ovom području, nije sigurno. Ali nesumljivo je da se od prvog pominjanja do danas nije puno promijenio.

FALCO SLAVONSKI BROD

FalcoSlavonskiBrod.jpg

4. teza: HRVATSKI OVДЊAR OBLIKOVAO SE OD PASA SLIДЊNIH DANAЕ NJEM HRVATSKOM OVДЊARU, ODNOSNO OD PASA KOJA SU ZATEKLA HRVATSKA PLEMENA PO DOSELJENJU I PASA KOJE SU DOVELI SOBOM PRIGODOM SEOBE

Postoji mogućnost da su Hrvati prigodom seobe u novu postojbinu poveli sobom svoje ovčarske pse uz stada, te da su prigodom doseljenja vršena manje-više nekontrolirana parenja s psima koji su zatekli ovdje. Proizvod tog križanja mogao je biti prototip današnjeg hrvatskog ovčara. Međusobnim parenjima tih pasa i pasa koja su zatekla hrvatska plemena na ovom području, dobio se novi tip psa kojeg mi znamo, vrlo dopadljiva izgleda, dobre naravi i radnih osobina.

FAUST SLAVONSKI BROD

FaustSlavonskiBrod-700.jpg

SAЕЅETAK.

Sve četiri teze imaju svoju određenu težinu i mjesto, i mogle bi se u nedogled razmatrati, pronaći još koja teza, te vjerojatno nikada ne bismo bili sigurni u ispravnost i vjerodostojnost podataka. Samo uz stručno pomaganje starijih kinologa i znanstvenika, kao i na temelju radova povijesnih napisa i radova, koji donekle mogu pomoći razriješiti ovu tajnu podrijetla dolaska hrvatskog ovčara.

Osobno smatram, hrvatski ovčar nastao je, mada ne u ovom obliku, u prvotnoj domovini i to kao pulin – što potvrđuje podrijetlo imena i njegovo zadržavanje u narodu do danas, te se prilagodio novim uvjetima življenja i od tada do danas, nije se puno promijenio.

Prva i četvrta teza mogu se uzeti kao stvarne, i osnova svemu, a u prilog tomu ide i prvo pominjanje hrvatskog ovčara tek 1374. godine i to, dakle, kad se hrvatski ovčar već ustalio sa svojim osobinama kao pasmina.

Iz svega ovoga moЕѕemo zakljuДЌiti, Hrvatski ovДЌar je stara hrvatska pasmina pasa, nastala od starih hrvatskih ovДЌara-pulina i od pasa koja su zatekla hrvatska plemena po doseljenju u ove krajeve, te se kao posljedica kriЕѕanja ovih dvaju tipova pasa razvio В«novi tipВ» psa kojeg mi danas nazivamo HRVATSKIM OVДЊAROM.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Mala nadopuna prve dvije slike; Na objema se nalazi CH EDO CERTISA svjetski prvak 2002.

Evropska mlada prvakinja i viceprvakinja Evrope CH-M-HR MAREETZA SLAVONSKI BROD

Mare.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Pogled na svjetsku izloЕѕbu;

Hrvatskih ovčara bilo je prijavljeno 13 što je najviše autohtonih pasa jedne pasmine osim dalmatinskih pasa na ovoj izložbi. Ali zato – najtrofejnija!

Sudac Boris Špoljarić imao je čast ocjenjivati oblik hrvatskih ovčara.

Ishodi:

Razred mladih – mužjaci - Prijavljeno dva, priveden 1 pas

Svjetski prvak mladih

WJSgr BENO VDH 02/118R0020 oЕЎtenjen 02.08.2002.

Vlasnik: Franc Schmid, Goppingen (D)

Razred prvaka – mužjaci - Prijavljen 1, izveden 1 pas

Svjetski prvak šampiona WChSgr Dt-Ch BAĆA VDH 96/118R0001 oštenjen 18.09.1996.

Vlasnik: Franc Schmid, Goppingen (D)

Razred najmladjih – ženke - Prijavljena 1, privedena 1 ženka

Svjetska prvakinja najmladjih

WJSgr JOPICA SLAVONSKI BROD HR 11569 HO oЕЎt. 05.09.2002.

Vlasnik: Jasminko Kormoš – Buco, Slavonski Brod (HR)

Razred mladih – ženke - Prijavljeno 3 ženke, privedene 2 ženke

Svjetska prvakinja mladih

WJSgr STELLA SLAVONSKI BROD HR 11483 HO oЕЎtenjena 25.12.2001.

Vlasnik: Jasminko Kormoš – Buco, Slavonski Brod (HR)

Vicesvjetska prvakinja mladih

WvJSgr BRANKA VDH 02118R0023 oЕЎtenjena 02.08.2002.

Vlasnik: Franc Schmid, Goppingen (D)

Razred prvaka – ženke - Prijavljeno 3, izvedene 3 ženke

Svjetska prvakinja prvaka

WChSgr Ch-HR UNA OD MEDARA HR 11331 HO oЕЎtenjena 26.12.1999.

Vlasnik: Bedrica Dr.Ljiljana, Zagreb (HR)

Vicesvjetska prvakinja prvaka

WvChSgr Ch-HR TENA OD VRANIH BISERA HR 11182 HO

Vlasnik: Jasminko Kormoš – Buco, Slavonski Brod (HR)

V-3 Dt-Ch MEGY VDH 96/118U0002 oЕЎtenjena 10.08.1994.

Vlasnik: Franc Schmid, Goppingen (D)

Razred otvorenih – ženke - Prijavljene 2, privedeno 2 ženke

Svjetska prvakinja otvorenih

PipicaSlavonskiBrod-500.jpg

WOSgr PIPICA SLAVONSKI BROD HR 11357 HO oЕЎtenjena 18.11.2001.

Vlasnik: Tomislav Mirosavljević, Slavonski Brod (HR)

Vicesvjetska prvakinja otvorenih

WvOSgr BAJKA CERTISA HR 11503 HO oЕЎtenjena 22.02.2002.

Vlasnik: Robert Kiseljak, Oetisheim (D)

Ukupni pobjednik – prvak pasmine BOB je PIPICA SLAVONSKI BROD.

Zanimljivo je takodjer bilo i to ЕЎto su pokrovitelji ocjenjivanja bili klubovi i udruge, tako da je nas nagradjivao ni manje ni viЕЎe nego KLUB JUGOSLAVENSKIH PASA!

Isto tako moram napomenuti da su naЕЎi Crni biseri pobudili veliku zainteresiranost kod posjetitelja, a zanimljivo je bilo da su naЕЎi susjedi bili neinformirani o pasmini (osim YU kinologa koji su pratili zbivanja) dok su npr. Finci, Englezi, Nizozemci i drugi sjevernoevropski narodi odmah prepoznali pasminu!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ishodi s Evropske izloЕѕbe:

NaЕѕalost, uz samo 4 prijavljena psa ЕЎto svakako nismo zasluЕѕili, naЕЎi su crni vragolani ipak pobudili punu pozornost oko sebe!

Ishodi:

Mladi:

MuЕѕjak:

vd-1 MATAN SLAVONSKI BROD

ЕЅenka:

Mlada evropska prvakinja 2003.

V-1 PRM, CAJC MAREETZA SLAVONSKI BROD

Mare-3.jpg

Prvaci

ЕЅenke:

V-2 R.CACIB, R.CAC Ch TENA OD VRANIH BISERA

V-1 BOB CACIB CAC Ch UNA OD MEDARA

102219840048362.JPG

Share this post


Link to post
Share on other sites

Buco, ovo je zaista FANTASTICAN opis rase! Pomogao mi je da se mnogo bolje upoznam sa Hrvatskim Ovcarom. HVALA!

Tebi i tvojim ljepotanima cestitam na dosadasnjim uspjesima i zelim od srca jos mnogo novih!

Share this post


Link to post
Share on other sites

U rukopisu Biskupa Petra Horvata iz 1374. godine zapisano je prvo ime psa HRVATSKI ДЊOBANSKI PAS na latinskom jeziku CANIS PASTORALIS CROATICUS . Isti nazivi pominju se 1719., 1737., 1742., kao i 1752., ali u hrvatskom prijevodu stoji hrvatski ovДЌar, ЕЎto baЕЎ i ne odgovara stvarnom prijevodu.

sokol_smjeЕЎak_300.jpg

Pravi naziv pasmini daje i Dr. Otto Rohr «HRVATSKI OVČARSKI PAS». Pas obitava na području Hrvatske i to pretežito u istočnom dijelu Slavonije, te u Srijemu, dok je u manjem broju zastupljen i u drugim susjednim krajevima. Zbog navedenog, predloženo je i prihvaćeno ime HRVATSKI OVČARSKI PAS. Oko 1958. godine predlaže se da se ta pasmina nazove RAVNIČARSKIM OVČAROM, jer ga navodno ima i u drugim republikama (ex-Yu). S tim nazivom nisu se slagali kinolozi iz Hrvatske. Priznanjem te pasmine 16.ožujka 1968. godine službeno je nazvan hrvatskim ovčarom i to ime nosi i danas. Za ime HRVATSKI OVČAR najviše se zalagao prof. dr. Stjepan Romić. Među ostalim stoji u članku dr. Rohra «HRVATSKI OVČARSKI PAS pasminski znaci» objavljenom u časopisu «MOJ PAS» 1-2/1954. na strani 24.

Hrvatski kinološki savez upriličio je 09. prosinca 1995. godine Okrugli stol o hrvatskom ovčaru. Skup je pored razmatranja i promjene samog standarda razmatrao i pitanje imena hrvatski ovčar. Uz neke prijedloge kao što je HRVATSKI OVČARSKI PAS, HRVATSKI STOČARSKI PAS, HRVATSKI SELJAČKI PAS, ipak dogovoreno da se zadrži ime HRVATSKI OVČAR, što je skoro isto kao i sva druga nabrojena imena, a puno je kraće i pas je pod tim imenom i registriran kod Međunarodne kinološke federacije (FCI) . I zbog procedure o izmjeni imena odnosno promjene imena pasmine odustaje.

Kod seljaka naЕЎ pas ima svakojaka imena, a najДЌeЕЎД‡a su

PULIN, i neЕЎto rjeД‘e BUJTAR, PUJTAR.

Pored toga koriste se i drugi nazivi kao: ČORDAŠKI PAS, ČUKO, ČOBANSKI PAS, SVINJAR ili SVINJARSKI PAS. Ipak, PULIN je najudomaćeniji naziv, te stoga treba vidjeti i njegovo značenje odnosno odakle potječe ime.

PULLI u Indiji označuje napadački način gonjenja odnosno skupljanja stoke pomoću pasa.

PULLI se na podruДЌju Tibeta i Turkistana koristi za pse, te ima isto znaДЌenje, kao i u Indiji za gonjenje.

PULLI se nalazi u Dravidu jezika kojim govore narodi sjeverne Indije.

PULI se u maД‘arskoj literaturi pominje prvi puta oko 1751. godine, a rijeДЌi PULI i PULIN se na vrlo ДЌudan naДЌin povezuju. ДЊini se da se na taj naДЌin silom Еѕeljelo pokazati da se hrvatski ovДЌar (pulin) razvio od maД‘arskog ovДЌara (puli) koji u korijenu rijeДЌi sliДЌi, a s oblikom i podrijetlom nemaju apsolutno niЕЎta, osim ДЌinjenice da je hrvatski ovДЌar nastao puno, puno ranije od samog pulia.

SliДЌnost se moЕѕe traЕѕiti u mudiu koji je nastao najvjerojatnije od naЕЎeg psa, a nikako suprotno.

Također, u latinskom jeziku postoji niz riječi koje podsjećaju na ovo ime;

PULEX ЕЎto oznaДЌava buhu kao koЕѕnog nametnika i PULLUS u oznaДЌju mlade Еѕivotinje. Korjen im je isti ili vrlo sliДЌan.

Zanimljivo je pogledati malo i u englesko govorno podruДЌje. Ako se dobro pogleda naДЌin i uporaba radnih sposobnosti hrvatskog ovДЌara koji je ДЌuvao stoku dok su njegovi vlasnici bili negdje sa strane ili ДЌak na konjima, moЕѕe se povezati s rijeДЌi PULL IN ЕЎto otprilike oznaДЌava potezanje uzdi konja.

umax6.jpg

Siljenje da je hrvatski ovДЌar i mudi jedna pasmina, ЕЎto svjesno plasiraju neznalice i kinoloЕЎki slijepci, nemaju nikakve veze, osim navedene ДЌinjenice, da je hrvatski ovДЌar najvjerojatnije predak danaЕЎnjem maД‘arskom ovДЌaru mudiu.

Iz svega se dade zakljuДЌiti, hrvatski ovДЌar nastao je u prvotnoj hrvatskoj domovini, selio sa hrvatskim plemenima i doЕЎao u danaЕЎnje krajeve, te na tom putu oblikovao ime pulin i zadrЕѕao ga u narodu do danas.

ps. Od nedavna i kinolozi iz ex-YU rade na sistematizaciji dijela populacije hrvatskih ovДЌara u Vojvodini, te se oДЌekuje da paЕѕljivom selekcijom odabranih jedinki (u novu pasminu?) moЕѕemo oДЌekivati joЕЎ jednog psa u tipu hrvatskog ovДЌara - VojvoД‘anskog pulina.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Već na samom početku ovog pisanja treba naglasiti da hrvatski ovčar nema srodnih pasmina pasa, ako isključimo mudia. No, u svijetu postoji čitav niz pasa za koje bismo mogli reći da su slične našem psu.

Tu sliДЌnost mogli bismo podijeliti na oblik i na rad.

Pasmine, oblikom slične našem psu, možemo naći u našoj bližoj sredini kao i one u dosta udaljenim zemljama, ali koje su povijesno vezane za doseljenje Hrvata. To su sve pasmine koje spadaju u skupinu špiceva – vrlo inteligentnih i brzih pasa, a koji su svi porijeklom vezani. Sjetimo se samo malog belgijskog špica-šiperkia, norveškog, finskog, laponskog, karelijskog,...

O MUDIJU kao pasmini već je dosta rečeno, no, i ovdje treba istaći da je nastao puno kasnije nego naš pas, te da je nastao od hrvatskog ovčara i ondašnjih pasa(na taj način se može tumačiti veliki raspon boja), a sačuvao se u izoliranim dijelovima Mađarske pareći se u srodstvu (zbog toga je finije građe). Pogledamo li povijesne granice Hrvatske i Mađarske, te prostor na kojem se uzgajao, lako dolazimo do postavljene teorije: Mudi je nastao od hrvatskog ovčara.

Dolazeći u današnje predjele, dio hrvatskih plemena se odvojio i uputio na sjever Evrope. Tamo nalazimo pse za koje možemo reći da su također slični našem psu. To su tamo dobro poznati i priznati špicevi:

Е IPERKI-BELGIJSKI Е PIC

LAPONSKI Е PIC

NORVEЕ KI Е PIC

FINSKI Е PIC

KARELIJSKI Е PIC

NJEMAДЊKI Е PIC,...

Severina_Slavonski_Brod.jpg

ЕЎtene hrvatskog ovДЌara od nepuna dva mjeseca, ima li sliДЌnosti sa ЕЎpicevima???

VELIKI NJEMAДЊKI Е PIC se prvi puta spominje oko 1450.godine, a Grof Eberhand Zu Sayre Buffon u svojim zapisima 1750. godine iznosi tezu da je ЕЎpic praotac svih pasa. Ovaj je pas visok 46 cm, tolerancija je +-4cm. Jedna od boja je i crna. Pored ovog, njemaДЌki ЕЎpic se pojavljuje u joЕЎ 4 veliДЌine, kao vuДЌji ЕЎpic visok 50 cm +-5cm), srednji ЕЎpic (visok 34cm +-4 cm), mali ЕЎpic (visok 26 cm +-3cm) i patuljasti ЕЎpic (visok 20 cm +-2cm). Zanimljivo je spomenuti da je mali ЕЎpic izvezen iz NjemaДЌke (Pomerania), te je dobio naziv Pomeranac. U Engleskoj se takav Pomeranac razvio u zasebnu pasminu koju FCI ne priznaje.

NORVEŠKI ŠPIC je stara Norveška pasmina pasa koja je korištena za čuvanje stada i goveda, te kao pas u domaćinstvu. To su snažni psi, visoki oko 45 cm, vrlo živahni i borbeni, kao ovčari su izuzetno brzi i bučni pri radu. Rijetko se pojavljuju u crnoj boji.

LAPONSKI ŠPIC je Švedska pasmina pasa priznata 1944.godine, ali se u Laponiji i sjevernoj Skandinaviji uzgaja odavno. Pametni, hrabri i odani, svojom visinom 45-50 cm (ženke do 5 cm niže) i bojom koja može biti i crna uvelike podsjeća na hrvatskog ovčara.

ŠIPERKI je mali Belgijski špic koji je u prošlom stoljeću služio u natjecanju u hvatanju štakora, a prije toga kao ovčarski pas. Dobar čuvar i živahan, neprijatan prema nepoznatima. Djeluje vrlo «neugledno» visine do 28 cm. Zanimljivo je da se i šiperki šteni bez repa, upravo kao i naš pas.

MeД‘u ostalim, crne je boje.

NJUFAUNDLENER ima također zanimljiv put nastanka. Legendarni pas iz bajke o Petru Panu, njufaundlend - čiji je doskorašnji predak bio vuk, što tvrde najsmjeliji kinološki autori kao što je i Margaret Boot Chern (The new komplete Newfoundland). Ista autorica čak tvrdi da je to američki vuk, dok prema najnovijim saznanjima (Olsen&Olsen) predak njufaundlendu bio je jedan jugoistočni azijski oblik vuka manjeg rasta, koji se lagano širio svijetom sve do američkog tla. Naš je pas nastao od sličnih predaka – azijskog malog vuka.

Sličnost možemo tražiti i u drugom našem psu koji je na dobrom putu da izumre ili je već izumro, a to je TURKO – ISTARSKI OVČAR, koji je po usmenim predanjima srednje visok pas kovrčave dlake, javlja se u više boja. Ima rep, a uške su mu preklopljene. Najvjerojatnije je izumro u tom obliku. Potomke Turka-križanaca još se može naći u nekim zabitijim selima Istre.

>

Uzmemo li u obzir sličnosti radnih osobina, pored određenih sličnosti s nekim sjeverno evropskim špicevima, sličnost možemo naći i u BORDER COLLIU koji osim želje i žara za radom skoro nema ništa. Ovo je izuzetan radni pas koji se zbog svojih osobina sve više širi u agility sportu, te u natjecanju ovčarskih pasa. Pas je osnovno crne (ili neke druge osim bijele) boje i bjelinama po tijelu i glavi.

Jedna samo po temperamentu i boji slična slićna pasmina je i Belgijski ovčar-Grenandel, koji je također dobar agility pas, te pas za sportska natjecanja.

Najveća sličnost postoji s dvije pasmine, mudiem koji je niži od našeg i javlja se u više boja, ima rep i uspravne uši. Vrlo je sličan, te se lako može, tko ih ne pozna, zamijeniti.

Druga pasmina je Е iperki - koji je niЕѕi dosta od naЕЎeg psa, javlja se u crnoj boji, ima uspravne uЕЎi, srednje duge i ravne dlake, a ЕЎteni se bez repa.

Puli kao pasmina, ЕЎto se ДЌesto veЕѕe uz hrvatskog ovДЌara, osim korijena imena PULI (naЕЎeg psa zovu PULIN) nema viЕЎe niЕЎta zajedniДЌko. ДЊak ni oblika.

Na kraju treba reći da je hrvatski ovčar jedini i vječan, a svaka sličnost može se tražiti sa psima koji su nastali na putu seobe hrvatskih plemena iz prvotne domovine u današnju, a nikako da je naš pas nastao od nekog već priznatog psa.

Hrvatski ovДЌar je starohrvatska pasmina pasa nastala kao dugogodiЕЎnji odabir najboljih pasa koji su sluЕѕili za ovДЌarenje, te kao takav, uz neznatna kriЕѕanja s drugim psima, stigao iz prvotne domovine s prvim hrvatskim plemenima u danaЕЎnju Hrvatsku. Kao takvog mi smo ga pokazali svijetu, on ga je prepoznao i priznao kao pasminu 1969. godine.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Hrvatski kinoloЕЎki savez (HKS) od strane MeД‘unarodne kinoloЕЎke federacije (FCI) priznat je 30.05.1992., te je s time datumom Hrvatska rodovnica dobila puno znaДЌenje.

Prvi zvanični pokušaj oživotvorenja pasmine, pokrenuo je prof. Stjepan Romić koji je ujedno načinio i popis pasa s rodovnim stablom, što je predstavljalo prvi dokument o čistokrvnosti pasmine – rodovnica. Svoj znanstveni rad provodio je od 1935. do 1975. godine na području Đakovštine (index 1) i u to vrijeme nastaju prve potpune rodovnice hrvatskih ovčara. Iako je hrvatski ovčar priznat na temelju ovog znanstvenog rada, te kao pasmina priznat 1969. pod brojem FCI 277, ovime se smatra početak modernog uzgoja hrvatskog ovčara.

Rodovnice su gotovo od samog početka bile podijeljene na uvjetne rodovnice i na (pune) rodovnice. JKS vodio je i izdavao rodovnice, te su svi psi nosili oznaku (JR, JUR) Jugoslavenskog kinološkog saveza, te su psi s punom rodovnicom nosili oznaku JR (Jugoslavenski rodovnik),a psi s nepotpunom rodovnicom i psi upisivani u uvjetnu rodovnicu JUR (Jugoslavenski uslovni rodovnik). Svi autohtoni psi osim -dalmatinskog psa, imali su otvorenu uvjetnu rodovnicu, ili su imali tu mogućnost, a rodovna knjiga Hrvatske počela je brojem 40000, tako da je npr.

LILA JUR 40161 HO oznaДЌava:

LILA ime psa (Еѕenke)

JUR Jugoslavenski uslovni rodovnik

40161 redni broj psa u Jugoslavenskoj

uslovnoj rodovnoj knjizi

HO oznaka pasmine (hrvatski ovДЌar)[/b{

Potomci pasa s JUR rodovnicom mogli su se pariti i sa psima s JR i sa psima s JUR rodovnicama, s time da psima koji nisu imali punu rodovnicu unazad tri generacije izdavane su ponovo JUR rodovnice do upotpunjenja rodovnog stabla (3 generacije), a psima s punim rodovnim stablom, odmah se izdavala JR rodovnica.

Osim ovih rodovnica koje su se izdavale u Hrvatskoj iste su se takve izdavale i u Sloveniji. U ostalim republikama ex-Yu izdavali su se razni obrasci kao dokaz čistokrvnosti (do prvog izvođenja na ocjenjivanje te mu se tada izdavala rodovnica, prvo kao RM – registar mladih, a potom JR ili JUR rodovnica) u Bosni i Hercegovini. U Srbiji npr. izdavale su se rodovnice s RM brojem, a po ocjenjivanju psa, prebacivalo ga se u JR ili JUR.

Raspadom Jugoslavije, raspada se i Jugoslavenski kinološki savez. Kinološki savez Hrvatske, današnji Hrvatski kinološki savez (HKS), u potpunosti preuzima skrb o svim hrvatskim samorodnim (autohtonim) pasminama te izdaje nove rodovnice – Hrvatske rodovnice.

Ispočetka su svi psi upisivani u HR – Hrvatska rodovnica, bez obzira na podrijetlo (Hrvatska rodovnica ima 4 generacije) da bi se kasnije oformio i HUR (Hrvatska uvjetna rodovnica). Obje rodovne knjige, HR i HUR, počele su s brojem 10000 što označava] TENA SLAVONSKI BROD HR 10559 HO

TENA ime psa (Еѕenka)

SLAVONSKI BROD ime uzgajaДЌnice

HR Hrvatska rodovnica

10559 redni broj u Hrvatskoj rodovnici

HO oznaka pasmine (hrvatski ovДЌar)

Vremenom, po priznanju Hrvatskog kinoloЕЎkog saveza od MeД‘unarodne kinoloЕЎke federacije (30.05.1992.) stvaraju se uvjeti za formiranje i otvaranje Hrvatske uvjetne rodovnice (HUR), te se ista ustanovljuje. U HUR su se poДЌeli upisivati psi potpuno nepoznatih roditelja, te pasa s nepotpunom rodovnicom. Ovo posljednje je ponekad zbunjivalo uzgajaДЌe jer su ista legla do tada imala HR, a poslije ustanovljenja HUR rodovne knjige, HUR rodovnice.

Npr.

DUNDO P. SLAVONSKI BROD HUR 40493 HO

DUNDO ime psa (muЕѕjaka) dodatak imenu psa

P. dodatak imenu psa

SLAVONSKI BROD ime uzgajaДЌnice

HUR Hrvatska uvjetna rodovnica

40493 redni broj u Hrvatskoj rodovnoj knjizi

HO oznaka pasmine (hrvatski ovДЌar)

Hrvatska uvjetna rodovna knjiga otvara se i zatvara po potrebi, a odluku o tomu donosi Hrvatski kinoloЕЎki savez.

Rodovnice se nisu mijenjale samo po broju predaka (HR, HUR), već su se mijenjali i uvjeti parenja, te je ustanovljena shodno tomu i posebne rodovne knjige, rodovna knjiga A, rodovna knjiga B i uvjetna rodovna knjiga. U rodovnu knjiga A upisivani su psi pareni prema pravilima HKS-a, u rodovnu knjigu B upisivani su psi koji ispunjavaju minimalne uvjete za ostvarenje prava na rodovnice ali nisu u potpunoj suglasnosti s pravilima uzgoja HKS-a, dok su se u uvjetnu rodovnu knjigu upisivali psi s nepotpunom rodovnicom i psi upisivani u HUR..

I po vanjЕЎtini se rodovnica mijenjala tako da je osnova rodovnice ostala ista, a mijenjali su se samo dijelovi rodovnice, dijelom na vanjskoj strani, a dijelom na unutarnjoj stranici rodovnice.

Vrlo lijepo oblikovana, Hrvatska rodovnica zasigurno spada meД‘u ljepЕЎe rodovnice Evrope.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Capan.jpg

Prvi puta su se hrvatski ovДЌari predstavili javnosti na prvoj meД‘unarodnoj izloЕѕbi pasa svih pasmina u Zagrebu 29/30.10.1949. gdje je Dr. Rohr (29.10.1949.) odrЕѕao predavanje В«NaЕЎ autohtoni hrvatski ovДЌarski pasВ» . Iznesena je lokacija pasmine, opis tipova (lakЕЎi i teЕѕi) uz kratak prijedlog standarda. Ovo se moЕѕe smatrati prvim standardom hrvatskog ovДЌara.

Od 1949. do 1955.godine vršena su sustavna ispitivanja na samom terenu, pri čemu je Dr. Rohr vršio ispitivanja vanjskih osobina i tjelesnih dimenzija hrvatskog ovčara. Tada je pregledano 570 pasa. Tjelesne dimenzije uzete su od 75 jedinki, i to 36 mužjaka i 39 ženki u starosti 3-5 godina. Na osnovu dobivenih podataka od 1941 do 1951.godine sastavljen je standard kojeg je dr. Rohr kao sastavljač predao Kinološkoj udruzi Hrvatske (KUH). Tada je KUH zatražio od Jugoslavenskog kinološkog saveza (JKS) koji se nalazio u Ljubljani da predloženi standard usvoji. Komisiju koja je standard trebala pregledati predložio je KUH u sastavu Dr. Otto Rohr, Dr. Stjepan Romić, Vet. Krešo Došen, ing. Dušan Srdić, Tibor Lovrenčić i voditelj uzgojne knjige JKS-a Teodor Drenig. Nakon ispita za kinološke suce 21.04.1952. pomenuta komisija pregledala je standard koji je predstavio Dr. Rohr, te ga s nekim manjim izmjenama komisija u cijelosti prihvatila. Na tom sastanku bio je prisutan i delegat KUH Bogdan Stopar.

Standard je potom dostavljen JKS, te je na zboru sudaca JKS 20.12.1952. prihvaćen. Mr. Ratimir Orban u članku «Hrvatski ovčarski pas» objavljenom u glasilu «MOJ PAS» naveden je zaključak da se standard prepiše i prevede na francuski jezik, a potom da se prijevod i izvornik vrate u KUH. Standard je trebao biti vraćen u triplikatu, ali je vraćen samo u jednom primjerku. Samo prepisivanje standarda trajalo je duže od uobičajenog. Navodno je zamjereno da prijevod ne odgovara duhu francuskog jezika, pa se čekala izmjena. Nakon nekoliko godina standard je ponovo došao na red te su mu se ponovo našle bitne zamjerke i to u pogledu preopširnog opisa uši, boje i kvalitete dlake,...Nakon toga sastavljač standarda dr. Rohr u nekim dijelovima neznatno je izmijenio standard, suzio je opis oblika, izbacio podjelu na tipove (veći i manji),...Tijekom 1957.godine standard je prošao forme KUH, te je krajem godine predan stručnom savjetu JKS. Ponovo se pojavljuju zapreke i primjedbe, koje su uvažene, te je 1958. godine standard ipak predstavljen stručnom savjetu JKS u Zagrebu. Tada je donesena odluka da se nacrt da Specijalnoj komisiji JKS koju bi činio pradstavnik iz Hrvatske, predstavnik iz Slovenije i predstavnik iz Srbije, te 10 pasa koji su se morali izvesti na Međunarodnu izložbu, ali ovaj puta u Beograd 1958.godine.

Daca.jpg

KUH je odustao od ponovnog prikazivanja, jer je zaključeno da je na 6 izložbi od 1949 do 1955. bilo prikazano 65 pasa, te da je to sasvim dovoljno. Plenum JKS koji je održan u Beogradu 1958. godine zaključio je da su psi dobro poznati, te da je potrebno samo standard s nekoliko slika proslijediti stručnom savjetu JKS. Mora se naglasiti da je taj standard, manje-više, JKS već prihvatio 1952.godine. Ovim se standard primakao završnici, ali se pojavio novi prijedlog izmjene imena pasmine, te je predloženo da se nazove ravničarskim ovčarom, a nikako hrvatskim. Od 1958. do 1968. godine gotovo da i nema nikakvih podataka o standardu. Na osnovu predstavljene dokumentacije, 16.03.1968. hrvatski ovčar priznat je kao pasmina od strane Jugoslavenskog kinološkog saveza, te se prijavljuje u FCI i traži priznanje. FCI je hrvatskog ovčara kao Jugoslavensku pasminu priznao 23.06.1969. pod brojem 277, a pasmina je svrstana u I. FCI skupinu pod brojem 31.(skupina ovčarskih pasa – ne podliježe radnom ispitu). Još se nekoliko puta raspravljalo o samom standardu, da bi tek tijekom 1995. godine nakon nekoliko uspješnih, održan Okrugli stol o hrvatskom ovčaru, u Zagrebu 09.12.1995. na kojemu je donesen prijedlog novog standarda hrvatskog ovčara.

Share this post


Link to post
Share on other sites
Gost

Drago mi je da se potegnula riječ o hrvatskom ovčaru, to mi je jedna od najdražih pasmina, iako je malo vjerovatno da ću imat jednoga (već sam se opredijelila, od ovčarskih pasa na pulija i border colliea; ali ko se ne može odlučiti, HO mu je nagdje po sredini pa ima otprilike 2 pasmine u jednom pakovanju). Ovih dana sam našla stari tekst profesora Romića o njegovom prvom susretu sa pasminom, pa ću to stavit ovdje čim prepišem (osim ako neko od vas ima isti tekst i OCR pa je brži?)

To što se hrvatski ovčar i puli nazivaju gotovo istim imenom (puli-pulin) nema veze s tim da li su ovi iste ili različite pasmine. Škoti zovu "collie" sve stočarske i farmske pse, od famozne Lassie do bradatog colliea pa i nekih nestandardiziranih tipova koji rade s kravama. Englezi i ostali koji govore jezik zovu "hound" sve što trči za plijenom, i to čak tako različite pasmine kao hrtove i goniče; nema veće razlike nego što su sredozemni hrtoliki goniči (npr ibički, sličan izumrlom istarskom hrtu) i recimo basset, pa i mi eto kažemo da su goniči jedni i drugi. I kao što hrvatski ovčar nesumnjivo pripada tipu sjevernih pastirskih špiceva, postoje vrlo stari zapisi i likovna predstavljnja pasa tipa pulija koji su sa skroz druge strane: iz Babilonskog kraljevstva. Možda je i bilo nekih razmjena gena između pasmina (pa je puli možda tako dobio zakovrnuti rep a nekim hrvatskim ovčarima uha ostala preklopljena) ali je definitivno stil rada i ponašanje znak da su to dvije potpuno različite pasmine. Jedino što su se Mađari prvi sjetili da tim imenom nazovu pasminu, pa bi najvjerojatnije bili protiv da se hrvatski ovčar službeno prozvao "pulin". Neslužbeno nema razloga da se taj naziv izbjegava, npr uzgajivači am. pit bull terijera bez grižnje savjesti zovu svoje pse "buldozima" ili uzgajivači border colliea gotovo uvijek kažu samo "collie", iako službeno to nisu te pasmine - ma u praksi nema mogućnosti zabune.

Share this post


Link to post
Share on other sites

ЕЅUPANIJA BRODSKO-POSAVSKA

Hrvatski ovčar kao jedna od dvije, najzastupljenijih samorodnih pasmina u našoj Županiji, Županiji Brodsko-Posavskoj, samostalno se zadržao u uzgoju seljaka koji je težio isključivo radnim osobinama pasa. Upravo zbog toga, hrvatski ovčar se mogao viđati kod nas, ne na izložbama – već po selima, u više varijacija. Bilo je tu povremeno i ubacivanja svjesno ili nesvjesno i strane krvi, pa čak i križanja s drugim pasminama.

Sagledavajući stanje u Županiji Brodsko-Posavskoj, tadašnjoj općini Slavonski Brod, Kinološko društvo BROD Slavonski Brod, vođeno tadašnjim predsjednikom, a u dogovoru s Hrvatskim kinološkim savezom, tadašnjim Kinološkim savezom Hrvatske, pokrenuta je akcija za očuvanje hrvatskog ovčara. U akciju je uključeno, pored Kinološkog društva i jedno ekološko društvo iz Slavonskog Broda koje je skrbilo o Gajni – tipičnom prisavskom pašnjaku na kojem je pasla stoka i koju su čuvali psi u tipu hrvatskih ovčara. Ova akcija i suradnja dvije udruge, kasnije se pokazala dobrom.

Dogovorno,1988 .godine kinološka društva iz Slavonskog Broda, Županje i Đakova pokreću, uz suglasnost Hrvatskog kinološkog saveza, akciju upisivanja pasa u uvjetnu rodovnicu, tadašnji Jugoslavenski uslovni rodovnik (JUR).

Komisija, u sastavu Radmilo Gajić i Vlado Kovačić, uz vođenje na terenu od strane pomenute dvije udruge, obilazila je vlasnike pasa u tipu hrvatskih ovčara na području današnje županije i to u selima Oprisavci, Poljanci, Bicko selo, a prema unaprijed načinjenom popisu 30-ak pasa, izvršila pregled i ocjenjivanje, te upis u JUR.

Psi su bili svi iz poznatih linija (2 generacija i dalje), ali se roditelji nisu upisivali, jer se nije moglo sa sigurnoЕЎД‡u potvrditi podrijetlo pasa. Isti su psi potom upisani kao potomci nepoznatog podrijetla.

Ovo se ujedno može smatrati i prvom specijalnom izložbom hrvatskih ovčara u Županiji, pri čemu je rodovnicu dobilo 8 pasa. To je ujedno bio dobar znak za uzgoj hrvatskog ovčara, jer nisu imali većih nedostataka i dio ih je bio prirodno kratkorep, čvrsto uspravnih uški, tamnih očiju, dobre naravi i temperamenta. Svi su kao takvi ocjenjeni vrlo dobro.

27.11.1989. prijavljuju se prva legla hrvatskih ovДЌara prvoupisanih u JUR (iz prethodne akcije) koji su tada predstavljali osnovu za dalji uzgoj.

To su bili:

LUJZA JUR 40137 HO x BOBI JUR 40130 HO

BULICA JUR 4O139 HO x BOBI JUR 40130 HO

NINA JUR 40136 HO x BONZO JUR 40136 HO

CIGA JUR 40131 HO x BONZO JUR 40136 HO

BULICA JUR 40138 HO x BOBI JUR 40130 HO

LOLA JUR 40140 HO x BOBI JUR 40130 HO

GARA JUR 40140 x BONZO JUR 40136 HO

LAJKA JUR 40134 HO x BONZO JUR 40136 HO

BULICA JUR 40139 HO x BONZO JUR 40136 HO

LOLA JUR 40140 HO x BOBI JUR 4013

Kao ЕЎto se vidi, neka su legla odmah ponovljena, kako bi se prije doЕЎlo do brojnosti pasa.

U uzgoju se uveo registar uzgoja koji se vodio na lokalnoj razini (kinološko društvo) i odnosio se na praćenje parenja, štenjenja i ishoda s izložbi.

Među prvim uzgajačima, prije akcije, bio je Edvard Babić koji je začeo i uzgoj u našoj županiji, a potom i ostali.

Bilo je i pasa koji nisu mogli udovoljiti osnovne zahtjeve.

Od prvoupisanih pasa u JUR u prvoj generaciji su se pojavili psi koji su se pokazali vrlo dobrim u uzgoju i na izložbama. Tako npr. Bonzo i Gara daju Fila, koji se pokazao u daljem uzgoju jako stabilnim rasplodnjakom i davao je tamno oko, dobru dlaku i kratkorepost. Bobi i Lujza daju Dacu koja parena Filom daje Sokola, a ovaj paren sa Stelom (kuja punerodovnice) daje Jana – prvog Svjetskog prvaka najmlađih Bern 1994.

Druga sestra Dunja parena s Bujom daje Bana – viceprvaka svijeta Bern 1994.

Negdje krajem 1990. i poДЌetkom 1991. naruЕЎava se situacija u kinoloЕЎkom druЕЎtvu, poДЌinje se s osporavanjem postignutog (obostrano, kinoloЕЎko druЕЎtvo-ekoloЕЎko druЕЎtvo),a obzirom da je izrada rodovnica, pregled pasa i troЕЎkovi sudaca iЕЎlo na teret druЕЎtva ili je isto od HKS dobilo kao poticaj okupljanju uzgajaДЌa i unaprjeД‘enje pasmine, KinoloЕЎko druЕЎtvo В«BRODВ» Slavonski Brod traЕѕilo je neku sigurnost kroz zaЕЎtitu uzgojnih prava druЕЎtva (druЕЎtvo se vodilo kao uzgajaДЌ). Kako su vlasnici pasa bili priklonjeni jednoj strani i nisu Еѕeljeli suraД‘ivati, kinoloЕЎko druЕЎtvo donijelo je odluku da se poЕЎalje svima dopis kojim se traЕѕe odreД‘ene obveze. Neki su se odazvali, a neki nisu. Svi psi, za napomenu, koji su bili u uzgoju DruЕЎtva bili su zavedeni u uzgojni registar (sve pasmine). U meД‘uvremenu dolazi do smjene tadaЕЎnjeg predsjednika i tajnika, kada rodovnice gornjih pasa iz uzgoja druЕЎtva zajedno s registrom o uzgoju (svih pasa) tajanstveno nestaju. Rodovnice su se pojavile nakon nekih mjesec dana kod voditelja uzgoja (navodno joj je donio smijenjeni predsjednik). Nova uprava druЕЎtva, dogovara se s tajnikom ekoloЕЎkog druЕЎtva i prepuЕЎtaju novoosnovanom Klubu Jugoslavenskih autohtonih pasmina pasa - Slavonski Brod ( ДЌiji je predsjednik bivЕЎi predsjednik druЕЎtva) skrb o svim autohtonim pasminama. Kasnije se utvrdilo da su izdani prijepisi, upravo onih, koje su prije pominjane kao nestale, pa naД‘ene rodovnice.

Tijekom vremena, osamostaljivanjem HKS-a, Klub mijenja naziv u Kinološki klub Hrvatskih autohtonih pasmina pasa HRVATSKI OVČAR Slavonski Brod, a potom ponovo u KINOLOŠKI KLUB HRVATSKIH AUTOHTONIH PASMINA PASA - SLAVONSKI BROD te preuzima organiziranje specijalnih izložbi svih Hrvatskih pasmina pasa, koje odmah prerastaju u najveće priredbe oblika hrvatskih autohtonih pasmina pasa.

Share this post


Link to post
Share on other sites

REP

U moja 4 jednogodiЕЎnja legla, u uzgoju su bile kuje od kojih je samo jedna bila prirodno kratkorepa, a drugima (3) je bio rep kupiran.

Prva kuja koja je oЕЎtenjena bez repa i parena s muЕѕjakom kome je kupiran rep, oЕЎtenila je svu ЕЎtenad s repom, a samo je jednoj kujici naknadno novi vlasnik kupirao rep.

Druge tri kuje imale su kupiran rep (navodno je jedna prirodno kusava ali joj je rep ipak malo skraćen, ali zbog sigurnosti, svrstao sam je u kuje kupiranog repa) i parene su s mužjacima koji su također prirodno kratkog repa, ali su oštenile i pse bez repa, s kratkim repom (3-5 cm) i s potpuno dugim repom.

To ovako izgleda:

Primjer 1.

Mužjak kupiranog repa X ženka prirodno kusava = svi repati (7 štenića)

Primjer 2.

MuЕѕjak prirodno kusav X Еѕenka kupiranog repa = 1 kusav i 3 repata

Primjer 3.

MuЕѕjak prirodno kusav X Еѕenka kupiranog repa = 3 kusava i 3 repata

Primjer 4.

MuЕѕjak priropdno kusav X Еѕenka kupiranog repa = 3 kusava i 3 repata

Obzirom da se dugi rep i kratki rep (ili ДЌak bezrepi) pojavljuju zavisno od linija (govorim za pse koje poznajem sa svog terena) negdje 1:1, odnosno nekad u korist kupiranih a nekad u korist prirodno kratkorepih, ЕЎto dokazuje da su zastupljenost i dominantnost, odnosno recesivnost odreД‘enih osobina otprilike podjednaki u ovom sluДЌaju.

DogaД‘a se da priropdno kratkorepa kuja i prirodno kratkorepi muЕѕjak znaju dati kroz dva parenja, u prvom leglu sve repate a u drugom leglu skoro sve kusave ili kratkorepe. Е to ide u prilog gornjoj tezi.

U daljnjoj selekciji, ostaje otvoreno pitanje, Еѕelimo li stvarati prirodno kusave pse ili Д‡emo stvarati pukim sluДЌajem prirode i jedne i druge, i kako dokazati Evropi da se taj pas oЕЎtenio bez repa, kad znamo da je u Evropi kupiranje zabranjeno.

ps. moja zabiljeЕЎka prenesena s http://www.global.hr/ljubimac.asp

Share this post


Link to post
Share on other sites

Napomena: nedovrЕЎen matwerijal!

___________________________________________

Kad se govori o krvnim linijama, polazi se od postavke da su to sve psi potomci pasa navedenih kao preci, i predstavljaju osnovu za donošenje analize krvnih linija. Bez istinskih podataka, nema ni istinske analize krvih linija. Svaku krvnu liniju karakteriziraju određene svojstva, koja su prenosiva, slabo prenosiva ili ne prenosiva izravno na potomstvo. Sjetimo se nekih činjenica oko dominantnih i recesivnih gena, o načinu i odabiru pasa za uzgoj, način nastanka i selekcije pasmine, i kada se to zbroji dobijemo realnu stavku o krvnoj liniji određenog psa. Kod današnjih hrvatskih ovčara rodoslovno stablo je isprepleteno uvjetnim i punim rodovnicama, a znamo da je kod uvjetnih ili nepotpunih rodovnica, potomstvo uvijek upitno. Hrvatski ovčar je stara hrvatska pasmina pasa koja je svoj procvat doživjela tek u XX stoljeću kada su vršena prva stručna ispitivanja i urađena prva selektivna reprodukcija. Tako smo krenuli sredinom XX stoljeća kada je s jednim mužjakom i 4 ženke začet prvi moderni uzgoj hrvatskog ovčara. Svi ti psi nisu bili poznatog podrijetla, ali su svi bili crni, i u cjelosti pasmine hrvatskoig ovčara. Kroz dalji odabir stvorene su 4 krvne linije koje su i dan danas u krvi naših pasa.U ovom pisanju osvrnuti ću se samo na nekoliko pasa iz uzgoja uzgajača iz Županije Brodsko-Posavske jer mi je taj uzgoj najzanimljiviji i rekao bih najoriginalniji. Krenulo se ranih 90-ih XX. stoljeća u probni uzgoj, dobijeni su dobri rezultati, rezultati su uznapredovali, povećao se broj uzgajača koji se povezuju i organiziraju specijalnu izložbu autohtonih pasmina pasa (najveću u Hrvatskoj), dobijaju se i prvi svjetski prvaci, viceprvaci, pobjede se nizaju i na Hrvatskim specijalnim izložbama autohtonih pasmina, naši se psi uzimaju kao rasplodnjaci, i niz drugih stvari.

bebautorbi.jpg

MuЕѕjaci:

Jedan od takvih pasa koji zasluЕѕuje spomen je FIL pas koji je meД‘u prvima u brodskom uzgoju ostavio veliki broj visoko kvalitetnih pasa, muЕѕjaka i Еѕenki. Ovaj je pas davao pse s tamnim okom, dobro postavljenih i noЕЎenih uspravnih uЕЎki i prirodno kratkorepe pse, dobro odlakane, ali neЕЎto plahije.

Drugi pas koji je zasluЕѕio spomen je i BAN /BUCO/ viceprvak svijeta 1994.koji je davao visoke i jake pse, dobre dlake, dobro noЕЎenih uspravnih uЕЎki, ali neЕЎto svjetlijih oДЌiju. Ban se izuzetno lijepo kretao ЕЎto je takoД‘er ostavljao svojim potomcima.

Treći mužjak koji se samo spominje, koji nije ostavio ništa iza sebe a koji je nabavljen u želji za dobivanjem kvalitetnog potomstva je LEDO BRODARSKI /ZVEKAN/ koji je upario znatan broj ženki, ali niti jedno štene nije odskakalo kvalitetom od ostalih, jer mužjak nije bio dominantan, iako izuzetno lijep, dobre dlake, uspravnih uški, a ponekad je znao dati i kratkorepe pse.

Da ne bi bilo da nije bilo više pasa u uzgoju, treba reći da su ova prva dva psa odigrala izuzetno veliku ulogu u daljnjem uzgoju, jer su davali uvijek bolje od sebe i majke pse, i uparivali su znatan broj ženki raznih tipova popravljajući ih u potomstvu. Pored njih su bili i ostali mužjaci kao BOBI, BONZO,...a kasnije su korišteni povremeno i psi s drugih terena (iz okolice Đakova npr. Garo WSgr 1994.) a potom i psi s drugih terena koji potječu od naših ženki ili mužjaka (osvježen s jednim roditeljem strane krvi).

Share this post


Link to post
Share on other sites
Gost

Evo kako opisuje svoj prvi susret sa hrvatskim ovčarom profesor Romić, koji je najzaslužniji za selekciju i priznanje ove pasmine u njenom izvornom obliku (objavljeno u časopisu "Moj pas", travanj 1974.):

"Jednog dana, prije 38 godina, kada sam kao kotarski veterinar radio u Đakovu, uputim se sa svojim kolegom agronomom na teren. Žarila je ljetna vrućina i mi se sklonimo u hladovinu ispod jednog krošnjastog hrasta na seoskom pašnjaku. Sjećam se kao danas: u blizini je bio bunar, a nedaleko nas stado goveda. U mladenačkom zanosu pohitam do stada da ga promotrim izbliza. Nisam slutio da među kravama pase i zloćudni bik. Odjednom začujem povike pastira. Prema meni je jurio ogroman bik. Nemajući kuda skrenem prema bunaru, preskočim njegovu drvenu ogradu i skutrim se na mostiću s kojeg govedari napajaju goveda. Izgubivši me načas iz vida razdraženi rogonja počne ogradu optrčavati i širiti nozdrve ne bi li me njuhom pronašao. To mu i uspije. Zaleti se u daske od ograde koje popucaju kao treščice. Užasnut prebacim se u zidani otvor bunara i ostanem visiti na rukama desetak metara iznad vode. No životinja se sada još više razdražila. Klekne na prve noge bijesno ričući, a rogovima se počne približavati mojim rukama. Svakog časa očekivao sam da se obadvojica strovalimo na dno bunara. Kad odjednom začujem u daljini piskutav lavež psa koji se približavao. Bik se zbuni, a njegovi nasrtaji počnu jenjavati. Čas kasnije shvatim da je psić navalio na mojeg protivnika ujedajući ga sa svih strana. Bik se udalji od bunara i ja sam bio spašen. Kad su me agronom i govedar onemoćalog izvukli na travu i kad sam se oporavio od smrtnog straha, ogroman rogonja bio je pred malim crnim psićem krotak kao janje. No, predstava još nije bila završena. Čordaš zapovijedi: 'Dragica (tako se zvala kuja) grizi Milonji leđa!' Psić skoči Milonji (tako se zvao bik) na leđa i počne ih gristi da su frcale dlake. Kad je iznemogao bik doteturao do stada zatražio sam od pastira da kaznu prekine. Eto, tako mi je hrvatski ovčar spasio život."

Share this post


Link to post
Share on other sites

Krasna priДЌa, nasluЕЎao sam se takvih na stotine, mahon seljaka gdje su priДЌali o tim svojim psima kao o ДЌlanovima obitelji, a ne kao o psima.

ДЊoban bez dobrog psa je bio niЕЎta!

Share this post


Link to post
Share on other sites

DoДЌekah i ja svoje ovogodiЕЎnje prvo leglo hrvatskih ovДЌara!

Na svijet je došlo 4 muškića i 3 ženskice. Svi imaju rep i neće im se skraćivati, nemaju čaporaka i potpuno su crni (bez primjesa bijelog ili neke druge boje).

Majka je Svjetska mlada prvakinja STELLA SLAVONSKI BROD a otac je PUSA KORMOS SLAVONSKI BROD

Evo par fotki nakon oЕЎtenjenja, a sam ДЌin ЕЎtenjenja sam zabiljeЕѕio pa Д‡u i jednu-dvije fotke kasnije objesiti .

beba-odma%20po%20okotu.jpg

bebe-skupno%20nakon%20o__tenjenja.jpg

bebesisaju.jpg

Oko 24 očekujem još jedno leglo pa onda opet početkom lipnja mjeseca treće.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Buco Cestitke :)!

Mali andjeli su preslatki :P

Hajde, slikaj ih kako rastu, pa podijeli to sa nama :). Zaista bi bilo lijepo to posmatrati.

Zelim ti svim srcem da se svaki stenac nadje u dobrim rukama :).

Share this post


Link to post
Share on other sites

JoЕЎ nekoliko slika mojih hrvatskih ovДЌara

Svjetska prvakinja najmladjih Dortmund 2003. JOPICA SLAVONSKI BROD

pikica.jpg

PATKICA SLAVONSKI BROD

PatkicaSlavonskiBrod-500.JPG

PIA SLAVONSKI BROD, kujica izvezena u SiCG skupa s JANKO SLAVONSKI BROD radi uzgoja

PiaSlavonskiBrod-400.jpg

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nije me dugo bilo ovdje pa je red da se malo pohjvalim, u meД‘uvremenu sam ostvario nekoliko evropskih i svjewtskih titula sa svojim uzgojem.

Odnedavna imam i najtitularnijeg psa svog uzgoja LEO SLAVONSKI BROD, što trebam zahvaliti njegovom gazdi "KALMARSONIA" Krešimiru Kalmaru i vodičima Jurici Sokolić i Marku Sokoliću "VINODOLSKA"

fW9iGQ5XOtHl65ot.v.jpg

LEO SLAVONSKI BROD i vodić JURAJ SOKOLIĆ

Share this post


Link to post
Share on other sites

FCI Standard NВ° 277 / 04.06.1996 / GB

CROATIAN SHEPHERD DOG

(Hrvatski Ovcar)

TRANSLATION : Mrs. Peggy Davis.

ORIGIN : Croatia.

DATE OF PUBLICATION OF THE ORIGINAL VALID STANDARD : 23.06.1969.

UTILIZATION : His instinct to herd and guard the flock is strongly developed, but he can also be well used as a guard dog.

FCI CLASSIFICATION : Group 1 Sheepdogs and Cattle Dogs (except Swiss Cattle Dogs).

Section 1 Sheepdogs.

Without working trial.

GENERAL APPEARANCE : The Croatian Shepherd Dog is at the lower limit of the medium sized dogs. The basic colour is black. The short hair on the head and the legs is the characteristic sign of the breed.

BEHAVIOUR / CHARACTER : Lively, attentive, modest and easy to train.

IMPORTANT PROPORTION : The length of the body exceeds that of the height at withers by about 10 % making the body outline rather rectangular.

HEAD

CRANIAL REGION :

Description of the ensemble : Relatively light, wedge shaped. The length of the muzzle compared with that of the skull is of 9 to 11. The total length of the head is about 20 cm.

Skull : While narrowing, continues into the muzzle; the superciliary arches are not developed, the cheeks are rounded, but the head on the whole is lean. The frontal furrow is not marked, the skull seen from above is oval. The occipital protuberance can be marked.

Stop : Slightly marked.

FACIAL REGION :

Nose : Always black and not prominent.

Muzzle : Lean, the profile of the nasal bridge is straight, and this in conical shape is an extension of the upper part of the skull. The lower jaw is in good proportion with the foreface so that the muzzle is neither too pointed nor too blunt.

Teeth : Well developed and in scissor bite. The pincer bite is permitted but undesirable. Complete dentition.

Lips : Thin, tight fitting and elastic, with firm labial corners. The visible mucous membrane of the lips is black.

Eyes : Brown to black, medium size, almond shape, with lively expression. The eyes are not set oblique. The well fitting eyelids are dark in pigmentation.

Ears : Triangular, pricked or semi pricked, of medium length and set slightly to the side. The pricked ears are desirable. Cropping is not permitted.

NECK : The neck is oblique in comparison with the topline; in profile upper and lower lines are straight; moderately long, deep, muscular, well rounded but not too strong.

The skin is without folds, covered with thick hair.

BODY

Withers : Not prominent. The transition from the neck region to the back is gradual and hardly visible.

Back : Short, muscular.

Lumbar region : Short and well muscled.

Rump : Of medium length, slightly oblique, well muscled and visibly broad.

Chest : Of medium length, rather broad and deep, well sprung ribs. Forechest not pronounced, in profile its line is merging with the lower line of the neck.

Belly : Slightly tucked up. The flanks full and firm.

Tail : Set moderately high, the hair dense and bushy. At rest, carried low or level with the back; when the dog is alert, it is carried above the back line. The puppies may be born without tails or they are docked so that they are not longer than 4 cm on the adult dog.

LIMBS

FOREQUARTERS : The forelegs are straight and parallel seen from the front. The angulations are fairly open making the forequarters rather upright. The legs are of medium length. The shoulders slightly oblique, medium length, well muscled. The upper arm is relatively short, forearm long and muscled. Light bone structure. The pastern joint is lean and not distinguishable from the rest of the forearm, the pastern not completely vertical; the foot small, of elongated shape. The toes are tight, the nails black or grey, the pads firm.

HINDQUARTERS : The hindquarters have moderately open angulations. Seen from behind, the limbs are parallel; the thigh is rather long and the hock close to the ground. The thigh moderately broad, muscled. The hock is lean, well developed with a moderately open angle. The feet are similar to the front feet, although more elongated. Dewclaws should be removed.

GAIT / MOVEMENT : Preferred gait is the trot and the length of the stride is moderate.

COAT

HAIR : The hair on the back is of 7 to 14 cm long. The facial part of the head is invariably covered with short hair. The outer side of the ears is covered with short hair and with longer hair on the inner side. The backside of the forelegs is fringed with long hair down to the pastern. The hind legs have culottes (fringes) which go down to the hock. The hair is relatively soft, wavy or even curly. Must never be wooly. The undercoat must be dense.

COLOUR : The basic colour of the hair is black. A few white markings are allowed. White markings on the head, the body and the tail are not permitted, whereas below the throat, the chest and under the chest, they are permitted but undesirable. Stockings or socks lessen the qualification.

HEIGHT : The size at the withers for males and females varies from 40 to 50 cm.

FAULTS : Any departure form the foregoing points should be considered a fault and the seriousness with which the fault should be regarded should be in exact proportion to its degree.

ELIMINATORY FAULTS :

• Aggressive or overly shy.

• Any other than black pigmentation of the nose.

• Loss of more than 2 first premolars (PM1).

• Undershot or overshot mouth.

• Light or albino eyes.

• Hanging ears.

• Coat entirely woolly or too long.

• Long hair on the face.

• White markings on the head, the body and the tail.

• Height at withers more than 50 cm and below 40 cm.

Any dog clearly showing physical or behavioural abnormalities shall be disqualified.

N.B. : Male animals should have two apparently normal testicles fully descended into the scrotum.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Registruj novi nalog

Prijavite se

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
Sign in to follow this