Buco

Members
  • Content count

    314
  • Joined

  • Last visited

4 Followers

About Buco

  • Rank
    Member
  • Rodjendan 18.02.1969.

Contact Methods

  • Website URL
    http://www.hrvatskiovcar.forumsland.com

Informacije o profilu

  • Pol
    Male
  • Lokacija
    Slavonski Brod
  • Interesovanja
    kinologija i zoologija

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

  1. Buco

    Hrvatski ovcar (FCI: 1.1-277)

    Jedina pasmina pasa u svijetu koja na svom Svjetskom prvenstvu ima toliko disciplina i sa natjecateljima iz puno zemalja svijeta. Dobrodošli na SVJETSKO PRVENSTVO HRVATSKIH OVCARA
  2. Prvi puta su se hrvatski ovčari predstavili javnosti na prvoj međunarodnoj izložbi pasa svih pasmina u Zagrebu 29/30.10.1949. gdje je Dr. Rohr (29.10.1949.) održao predavanje «Naš autohtoni hrvatski ovčarski pas» . Iznesena je lokacija pasmine, opis tipova (lakši i teži) uz kratak prijedlog standarda. Ovo se može smatrati prvim standardom hrvatskog ovčara. Svjetski prvak CH EDO CERTISA Od 1949. do 1955.godine vršena su sustavna ispitivanja na samom terenu, pri čemu je Dr. Rohr vršio ispitivanja vanjskih osobina i tjelesnih dimenzija hrvatskog ovčara. Tada je pregledano 570 pasa. Tjelesne dimenzije uzete su od 75 jedinki, i to 36 mužjaka i 39 ženki u starosti 3-5 godina. Na osnovu dobivenih podataka od 1941 do 1951.godine sastavljen je standard kojeg je dr. Rohr kao sastavljač predao Kinološkoj udruzi Hrvatske (KUH). Tada je KUH zatražio od Jugoslavenskog kinološkog saveza (JKS) koji se nalazio u Ljubljani da predloženi standard usvoji. Komisiju koja je standard trebala pregledati predložio je KUH u sastavu Dr. Otto Rohr, Dr. Stjepan Romić, Vet. Krešo Došen, ing. Dušan Srdić, Tibor Lovrenčić i voditelj uzgojne knjige JKS-a Teodor Drenig. Nakon ispita za kinološke suce 21.04.1952. pomenuta komisija pregledala je standard koji je predstavio Dr. Rohr, te ga s nekim manjim izmjenama komisija u cijelosti prihvatila. Na tom sastanku bio je prisutan i delegat KUH Bogdan Stopar. Standard je potom dostavljen JKS, te je na zboru sudaca JKS 20.12.1952. prihvaćen. Mr. Ratimir Orban u članku «Hrvatski ovčarski pas» objavljenom u glasilu «MOJ PAS» naveden je zaključak da se standard prepiše i prevede na francuski jezik, a potom da se prijevod i izvornik vrate u KUH. Standard je trebao biti vraćen u triplikatu, ali je vraćen samo u jednom primjerku. Samo prepisivanje standarda trajalo je duže od uobičajenog. Navodno je zamjereno da prijevod ne odgovara duhu francuskog jezika, pa se čekala izmjena. Nakon nekoliko godina standard je ponovo došao na red te su mu se ponovo našle bitne zamjerke i to u pogledu preopširnog opisa uši, boje i kvalitete dlake,...Nakon toga sastavljač standarda dr. Rohr u nekim dijelovima neznatno je izmijenio standard, suzio je opis oblika, izbacio podjelu na tipove (veći i manji),...Tijekom 1957.godine standard je prošao forme KUH, te je krajem godine predan stručnom savjetu JKS. Ponovo se pojavljuju zapreke i primjedbe, koje su uvažene, te je 1958. godine standard ipak predstavljen stručnom savjetu JKS u Zagrebu. Tada je donesena odluka da se nacrt da Specijalnoj komisiji JKS koju bi činio pradstavnik iz Hrvatske, predstavnik iz Slovenije i predstavnik iz Srbije, te 10 pasa koji su se morali izvesti na Međunarodnu izložbu, ali ovaj puta u Beograd 1958.godine. KUH je odustao od ponovnog prikazivanja, jer je zaključeno da je na 6 izložbi od 1949 do 1955. bilo prikazano 65 pasa, te da je to sasvim dovoljno. Plenum JKS koji je održan u Beogradu 1958. godine zaključio je da su psi dobro poznati, te da je potrebno samo standard s nekoliko slika proslijediti stručnom savjetu JKS. Mora se naglasiti da je taj standard, manje-više, JKS već prihvatio 1952.godine. Ovim se standard primakao završnici, ali se pojavio novi prijedlog izmjene imena pasmine, te je predloženo da se nazove ravničarskim ovčarom, a nikako hrvatskim. Od 1958. do 1968. godine gotovo da i nema nikakvih podataka o standardu. Na osnovu predstavljene dokumentacije, 16.03.1968. hrvatski ovčar priznat je kao pasmina od strane Jugoslavenskog kinološkog saveza, te se prijavljuje u FCI i traži priznanje. FCI je hrvatskog ovčara kao Jugoslavensku pasminu priznao 23.06.1969. pod brojem 277, a pasmina je svrstana u I. FCI skupinu pod brojem 31.(skupina ovčarskih pasa – ne podliježe radnom ispitu). Još se nekoliko puta raspravljalo o samom standardu, da bi tek tijekom 1995. godine nakon nekoliko uspješnih, održan Okrugli stol o hrvatskom ovčaru, u Zagrebu 09.12.1995. na kojemu je donesen prijedlog novog standarda hrvatskog ovčara. WSgr Ch Edo Certisa Standard 277. FEDERATION CYNOLOGIQUE INTERNATIONALE (FCI) Secreteriat General: 12. Rue Leopold II, Thuin (Belgique) No:277 le 31.januier 1969. Standard: HRVATSKI OVČAR (CHIEN DE BERGER DE CROATE) OPĆI UTISAK: Hrvatski ovčar je pas na donjoj granici srednje visine. Živahan je, pažljiv i skroman pastirski pas. Lako poučljiv. Osnovno je crne boje, a karakteristična je kratka dlaka na glavi i nogama. Visina kod grebena iznosi kod mužjaka i kod ženke 40-50 cm. Pas je nešto izduženog pačetvorinastog formata (on je oko 10% duži od visine). Naročiti mu je razvijen instinkt čuvanja stoke, a veoma je upotrebljiv i kao čuvar kuće. GLAVA: Općenito: Glava je relativno laka, klinastog oblika. Gubica se prema lubanjskom dijelu glave odnosi kao 09:11. Ukupna dužina glave iznosi oko 20 cm. a) Lubanjski dio glave prelazi klinasto u gubicu, očni lukovi nisu izraženi, obrazi su zaobljeni. Općenito, glava je suha. Čeona brazda izražena. Lubanjski dio ovalan. Tjemeni greben može biti izražen. b) Gubica je suha, nosni hrbat ravan i klinasti je produžetak lubanjskog dijela glave. Dobro je razvijena, donja vilica čini skladnu cjelinu s linijom nosnog hrpta. Gubica nije šiljasta ni tupasta, c) Zubalo je dobro razvijeno. Dozvoljeno je i klještasto zubalo, no poželjno je škarasto. d) Usnice su suhe, prilegnute, elastične, usni kutovi zatvoreni. Usnice su izvana crno pigmentirane. e) Njuška je uvijek crna, ne iskače od linije nosnog hrpta f) Stop je slabo izražen g) Oči su smeđe do crne, srednje veličine, bademastog oblika, ravno položene, priljubljenih kapaka, živahnog izgleda. Rubovi očnih kapaka su tamno pigmentirani h) Uho je nešto postrance nasađeno, stojeće ili polustojeće, trokutastog oblika, srednje veliko. Kupiranje nije dozvoljeno. Poželjne su stojeće uši. VRAT: Vrat je nešto podignut nad linijom leđa, gornja i donja linija vrata je ravna. Umjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen, mišićav. Koža je bez nabora i gusto je odlakan. TRUP: a) Leđa su kratka i ravna, mišićava. Slabinski dio je kratak i dobro povezan, greben nije izražen. Prijelaz u vrat je postupan. b) Prsa su srednje dužine, dosta široka i duboka, rebra svedena, grudi slabo izražene. Prijelaz u vrat je u ravnoj liniji c) Trbuh je blago usukan, slabine su ispunjene, čvrste. d)Sapi su srednje duge, u blagom padu, mišićave, primjereno široke e) Rep je srednje visoko nasađen, gusto i dugo odlakan, u mirovanju opušten ili nošen u leđnoj liniji, u afektu podignut iznad leđne linije. Postoji urođena bezrepost ili se rep kupira tako da je kod odraslog psa dug oko 4 cm. 5. PREDNJI DIO: a) Kutovi prednjih nogu su otvoreniji, stav strmiji, noge ravne, gledano sprijeda paralelne. Noge su srednje dužine. Lopatica je srednje dužine, nešto strmije postavljena, dobro mišićave. Nadlaktica je relativno kratka, podlaktica je duga, mišićava. Kosti su lakše. b) Šaplje je suho, ne ističe se. Došaplje je kratko, ne sasvim okomito na pod, šape male, čvrste, poluzečje. Prsti skupljeni. 6. STRAŽNJI DIO. Stražnje noge su srednje otvorenih kutova. Noge gledano straga su paralelne. Potkoljenica je duža, skočni zglob niži. Stegno je srednje širine, mišićavo. Skočni zglob je suh, dobro izražen, srednje otvorenog kuta. Stražnje šape su iste kao prednje, male i čvrste, no nešto izduženije. Čaporci se otklanjaju. 7. KRETANJE Hrvatski ovčar kreće se živahnim kasom, a korak mu je umjerene dužine 8. DLAKA. a)Dužina dlake je na leđima 7-14 cm. Lični dio glave uvijek je kratko odlakan. I uši su s vanjske strane kratko odlakane, dok su iznutra obrasle dugom dlakom. Stražnje strane prednjih nogu je duže odlakano od šapja. Stražnje noge su gaćaste do skočnog zgloba. Dlaka je relativno meka, valovita do potpuno kovrčava. Ne smije biti vunasta. b)Poddlaka mora biti gusta. Temeljna boja dlake je crna. Dozvoljene su pojedine bijele dlake. Bijele dlake na glavi, tijelu i repu nisu dozvoljene, dok su dozvoljene na grlu, grudima i prsima. Bijele oznake na prstima su dozvoljene, ali nepoželjne. GREŠKE Hrvatskog ovčara isključuju slijedeće greške: Manjak više od dva prva premolara (peti zub), svijetle oči, albinično oko, svaka druga boja njuške osim crne, potpuno vunasta i jako duga dlaka. Bijele oznake na glavi, tijelu i repu, dulje odlakano lice, potpuno viseće uši, čarapaste noge (putaste smanjuju ocjenu), predgrizači i podgrizači. Visina viša ili niža od propisane.